ŠTA JE “SRAMOTA”
Jovana, koja je radila i u inostranstvu, kaže da se tamo drugačije gleda na očuvanje mentalnog zdravlja, psihoterapiju i odlazak kod psihologa.
Ljudi u inostranstvu imaju, prema njenim rečima, očuvaniji psihički mir i ne daju da ga bilo ko ruši. Tamo nije sramota ići kod psihologa, dok smatra da kod nas i dalje nažalost jeste - posebno u malim sredinama. “U inostranstvu vas okruženje podržava da idete kod psihologa, a kod nas kada neko ode kod psihologa i ako to kaže rugaju mu se, proglase ga ‘ludim’ i sve to se okrene protiv njega”, navodi ona. Jovanović smatra da je to glavna razlika koja je “apsolutno nedopustiva”.
Dodaje i da je to posledica nedovoljnog promovisanja mentalnog zdravlja i malog broja psihologa zaposlenih u svim ustanovama. “Da bi nešto bilo normalizovano - ono mora biti dostupno, a to kod nas nije slučaj kao u inostranstvu”, naglašava psihoterapeutkinja.
POVEĆANE POTREBE
Nakon što je prošle nedelje učenik Osnovne škole “Vladisav Ribnikar” ubio osam svojih vršnjaka i čuvara škole, a ranio sedam osoba, potreba za psihoterapijom se povećala kod nastavnika i roditelja.
Jovanović je kazala da odziv nastavnika nikada nije bio veći, te da su potrešeni na ličnom i profesionalnom nivou.
“U smislu disfunkcionalnosti nakon celokupne situacije, osećaju se nebezbedno i mogu slobodno reći da su na neki način razočarani. Ceo psihološki posao sa decom spao je na nastavnike”, smatra ona.
Dodaje i da se roditelji više plaše - preispituju, strahuju, a da je za neke ovo bio okidač za depresiju i anksioznost.
“Ona čuvena priča “pričajte sa decom” vrlo često u takvim situacijama nije ni moguća ni preporučljiva. Kako depresivan roditelj i razočaran nastavnik mogu da budu psiholog detetu? Kako da razgovaraju sa detetom? Psihologa ima premalo, a ljudi koji nisu psiholozi od njih kao da se očekuje da to na neki način budu. Primetila sam da nemamo sistem mentalne zaštite koji bismo trebali da imamo...”, naglašava Jovanović.
Na pitanje da li je od početka epidemije korona virusa primetila kod građana porast potrebe za razgovorom sa stručnim licem, odgovara da je to bilo primećeno za vreme pandemije, ali da je to bilo uglavnom mentalno zdravo stanovništvo.
Rat u Ukrajini i ekonomska kriza su takođe doprineli tome da se građani opredele za razgovor o problemima koji ih muče. Jovanović kaže da je iz ove perspektive period korone bio sa blažim patološkim uticajem na ljude u odnosu na ekonomsku krizu koja je usledila.n