DEVOJČICE SVE ČEŠĆE VREĐAJU I SUROVO TUKU VRŠNJAKINJE!
Sa tinejdžerkama u glavnim ulogama
„Nerviraš nas kao pojava“, „Šiške su ti raspad sistema“, bile su rečenice koje su izgovorile dve starije devojčice pre nego što su pre sedam dana pretukle 13-godišnju učenicu OŠ „Đura Jakšić“u Maloj Krsni.
Tom prilikom nanele su joj ozbiljne fizičke povrede, a ostali su i psihički problemi i traume. Devojčici je iščašena vilica, jede na slamčicu kašastu hranu, noću se budi uplakana i strahuje od izlaska iz kuće. U utorak je prvi put uspela da se ohrabri i da ode u školu.
Početkom aprila javnost je potresla priča desetogodišnje devojčice iz Čačka, koju su u parku pretukle vršnjakinje, mesec dana kasnije na portalima je osvanuo snimak iz dvorišta škole u Jajcu gde je jedna devojčica oborila drugu na zemlju, a potom joj sela na stomak i udarala je po licu, a svi se sećaju i šamaranja devojčice iza Barajeva pre dve godine.
Posle svega upaljen je “crveni alarm” s obzirom da je pomenuti slučaj samo još jedan u nizu vršnjačkog nasilja među devojčicama, a postavljaju se pitanja koja još uvek nemaju konkretne odgovore - zašto su i kada devojčice postale glavni “agresori” i kako tome stati na put? Da li roditelji greše u vaspitavanju ili je takvo ponašanje samo nuspojava novog doba, novih uzora i moralnog relativiteta?
BRŽE SAZREVANJE
Dečji psiholozi, pedagozi
i pedijatri saglasni su u jednom - devojčice brže sazrevaju od dečaka, brže razvijaju verbalnu agresiju i sklonije su psihičkom maltretiranju vršnjaka.
- Devojčice su verbalno
superiornije u odnosu na dečake, brže sazrevaju i kreću u verbalne okršaje, dok dečaci duže ostaju detinjastiji. Nove generacije bukvalno po rođenju imaju mnogo više stimulansa nego što smo imali mi.
Nama su to tokom odrastanja bili razgovori roditelja, baka i deka, eventualno televizija. Deca sada imaju Jutjub, internet i društvene mreže, gde mnogo lakše dolaze u kontakt s lošim sadržajima gde
se promoviše da je “vređanje kul” - navodi psihoterapeut Maja Antonić.
Da su devojčice poslednjih godina sve češći akteri vršnjačkog nasilja, podstrekivači sukoba i “ugnjetavači”, saglasna je i Branka Tišma, dečji psiholog.
- Devojčice više pokazuju verbalno nasilje putem društvenih mreža, komentara ili svađa. Kada dođe do fizičkog napada i sukoba, to uglavnom znači da je prethodio verbalni okršaj koji je trajao duži period. Ipak, činjenica je da su devojčice postale mnogo agresivnije u poslednjih sedam-osam godina - ističe Tišma.
UZROCI NASILJA
Ona uzroke i povode promena u ponašanju traži i u sve većoj disfunkcionalnosti u porodici koju “zahtevaju” moderne okolnosti i društvene (ne)prilike.
- Roditelji se sve manje bave decom i sve ih manje usmeravaju. Roditelji su okupirani opstankom porodice, a deca sve više vremena provode sama i na društvenim mrežama. Kada je porodica na okupu, roditelji uglavnom prigovaraju deci, umesto da razgovaraju sa njima - iznosi svoje mišljenje Tišma, koja dodaje da ni roditeljima nije lako jer nemaju podršku i modele ponašanja jer, kako navodi, mi sada živimo u vremenu
i prostoru bez etike i morala.
Ona navodi da roditelji često ne mogu da pronađu meru u vaspitanju, pa ni da postave granice, koje sada umesto njih postavljaju vršnjačke grupe, postaju previše popustljivi, a sve “pod pretnjom” dece da će “pobeći od kuće” ili se “ubiti”. Kako se to često dešava u svetu, strahovi od najgoreg slučaja su opravdani, roditelji blagi, a deca “van kontrole”.
Branka Tišma navodi svoj
Dečji psiholozi, pedagozi i pedijatri saglasni su u stavu da devojčice brže sazrevaju od dečaka i brže razvijaju verbalnu agresiju
model rešavanja problema i zbližavanja sa decom.
- Decu treba uključivati u porodične obaveze i porodični život. Na taj način bi se ona spontano otvarala i govorila o problemima koji ih muče. Na taj način bismo uspeli da predupredimo mnoge situacije - smatra Tišma.
ČETIRI KATEGORIJE Školski psiholog Danijela Ivanovski navodi četiri kategorije uzroka vršnjačkog nasilja. Ona ističe da su porodično okruženje, odnosno rani razvoj bez topline i saosećanja roditelja za dete i njegove potrebe, popustljivost roditelja, neuspostavljanje jasnih granica ponašanja, tolerisanje agresivnog ponašanja, izlaganje deteta fizičkom kažnjavanju, ali prezaštićivanje dece razlozi budućeg nasilja koje deca nose iz kuće.
Ona pored porodice dalje navodi uticaj vršnjaka, koji služe kao model ponašanja, karakteristike društva, tačnije sistem vrednosti i mentalitet zajednice, ali i uticaj medija kao najznačajnije podsticajne faktore nasilja među vršnjacima.
- Deci postaju dostupni neadekvatni sadržaji. Gledajući kroz ekran oni nemaju utisak realnosti događaja i mogućih posledica, tako da je sve češće da se i u realnom kontekstu dešavaju situacije nasilja, jer deci nedostaju socijale veštine komunikacije, a primećujemo potpuno odsustvo empatije koje dovodi do neadekvatnog reagovanja kaže Danijela Ivanovski.
Na pitanje “zašto je sve više devojčica u slučajevima vršnjačkog nasilja”, odgovara slično kao i njene koleginice.
- One su uzrasno zrelije od dečaka, i kao što su nekad dečaci bili ti koji su pre učestvovali u situacijama fizičkog nasilja, sada se one prve uključuju - kaže ona.