MIRA I SLOBA SU BILI LJUDI BEZ TRUNKE EMPATIJE
Glumica koja tumači lik supruge Slobodana Miloševića kaže da je ulogom želela da prikaže kakva je zaista bila Markovićeva, nesrećna i nesigurna.
GLUMICA MIRJANA KARANOVIĆ, koja u seriji “Porodica” igra suprugu Slobodana Miloševića Mirjanu Marković, komentarišići ugao i situaciju koju je reditelj izabrao za ovo ostvarenje, osvrnula se i na pojam pobednika i gubitnika, te objasnila koliko mi kao narod grčevito pokušavamo da u društvu ostanemo pobednici.
- Volimo da budemo pobednici i zato se grčevito hvatamo za Novaka Đokovića. Grčevito se borimo da to bude naš imidž i da nas drugi vide tako. Biti gubitnik je deo svačijeg života. A mi često to zatrpavamo i pokušavamo da to ne pokažemo ljudima. I onda vičemo, vređamo, bijemo se, pumpamo mišiće i usta, stavljamo silikone, pokazujemo sebe u najboljem svetlu, a sve ne bismo li izbegli da nas neko vidi kao ružne gubitnike rekla je Karanovićeva za “Nedeljnik”, i otkrila kako je ona pristupila liku Mire, kako ju je doživela:
- Mira Marković je iznutra bila osoba opterećena nesigurnošću i nesrećom. Mislim na porodičnu istoriju koja je negde opteretila njen život i učinila da bude veoma nepoverljiva prema ljudima, da ima nnogo veći gard. Tako je to učinilo nju, s jedne strane, za neke ljude, onako arogantnom i nekako nepristupačnom. A sada, s druge strane, ona je imala neku dečju veru u viteštvo, pitanje neke pravde i časti. Njeno osećanje nesreće je mutiralo u osećanje zla, koje ona nije doživljavala kao takvo. Ona sigurno za sebe nije mislila da je zla osoba, ali njeni postupci su govori da je bila jako okrutna.
Glumica smatra da su Mira i Slobodan Milošević bili kompatibilni.
- Oni su kao dva tela jednog bića. Oni su jedno drugom najvažniji. Ima ta strašna rečenica kada su oni sami u sobi i ona kaže: Kako nam je bilo lepo te 1991, 1992. godine. Ona to izgovara s jednom iskrenom čežnjom prema tom jednom vremenu kada su divno živeli - rekla je glumica između ostalog, i dodala:
- Oni su osobe bez empatije. Kao da se nisu mogli povezati sa sudbinama drugih ljudi.
Ima ta strašna rečenica kada su oni sami u sobi, i ona kaže: Kako nam je bilo lepo te 1991. i 1992. godine, ističe Karanovićeva