Pekar pred kojim čaršija skida kapu
ne biva često da čovek, nemaštinom proteran iz zavičaja, seleći u smotuklju preko ramena svoju bedu, iz sela dođe u grad i u njemu postane ugledan. Čaršija, makar ova užička, lako ne deli orden uvaženog nekome ko nije u njoj i bez njenog duha rođen.
A tek ne Ako zvanje ne zasluži diplomama, visokom društvenom pozicijom, dubokim džepom, bitisanjem u okruženju elite, darom za čuveni erski humor, šetnjama korzoom sa uglađenim damama. milinko ivić rođen je u selu kod Bajine Bašte, od škole ima samo osmoletku, u novčaniku ne mnogo, sa odabranima ne druguje. do preteranog humora mu nikada nije bilo. a opet, čaršija ga je uvažila, pred njim skida kapu. Tiho je, maltene go i bos, u nju došao, još tiše sada živi, ali ga svi cene. To je onaj suvonjavi pekar ispijenog lica sa nadimkom Beli što u sitne sate mesi čuvene Šuljagine lepitnje, a po podne održava cvećnjake po užičkim dvorištima. Ne uvažavaju ga samo što peče dobre lepinje jer testo i furuna nisu cepanje atoma da ga svako ne može zamesiti i ispeći.
Beli je svoju reputaciju stekao kvničkim radom od dečačkih nogu da danas, od jutra do sutra.
- rođen sam u Jaklju kod Bajine Bašte, u ćerpičari bez vode i struje. Otac, majka, deda, baba, dve sestre i ja. Jad i beda. roditelji su, tražeći posao, 1980. otišli u Užice. dve godine kasnije, kada sam završio školu, i ja sam im se pridružio, dotad sam živeo u đačkom internatu na Vardi. Stanovali smo u užičkom naselju Buar, u trošnoj kući, ni u njoj nije bilo vode pa smo je nosili sa izvora, seća se Beli (52) sirotinjskih dana u Jaklju i tek nešto boljih u Užicu.
loš je đak bio, priznaje, da bi nastavio školu, ali vredan i zreo da bi besposlen plandovao kući gledajući roditelje kako se muče. Odmah se dao na limarski zanat. Kada su se gazde rasturile ortakluk i ostao bez posla, morao je dalje. a još je bio dete. Preko studentske zadruge nastavio je da zarađuje u štampariji, na stovarištu građevinskog materijala, kao fizički radnik u jednoj fabrici. Potom je otišao na zanat kod jednog pekara kod koga se zadržao sedam godina. a onda je stigao poziv za odug otadžbini.
- Posle odslužene vojske