Zašto je paketu mjera za spas gospodarstva Europske unije i Dalaj-Lama rekao: ‘Svaka čast!’
U noći s nedjelje na ponedjeljak Macron lupa šakom o stol i govori da su on i Merkel spremni otići iz Bruxellesa ako se blokada ‘štedljivaca’ nastavi. I prestali su
Čak je i XIV. Dalaj-Lama zadovoljan novim Višegodišnjim financijskim okvirom Europske unije. Rečenica možda zvuči neobično, i svakako nije jedna od onih koje je vaš dopisnik iz Bruxellesa očekivao da će ikad napisati u izvještavanju o EU jer kakve veze ima tibetanski duhovni i vjerski vođa budista sa sedmogodišnjim proračunom EU koji većina Europljana ne bi shvatila ni da mu posveti cijeli život kontemplacije i meditacije? Ali, istina je, i nije nevažno čuti što Dalaj-Lama piše nakon što je saznao za dogovor sklopljen u utorak ujutro po srednjoeuropskom vremenu, petog dana summita Europskog vijeća u Bruxellesu. “Ohrabrujuće je znati da su lideri EU uspjeli odgovoriti na jedan od najtežih izazova u povijesti te organizacije, dogovorivši paket mjera za spas svojih gospodarstava od poremećaja uzrokovanih pandemijom. Još jednom je EU pokazao važnost uzimanja u obzir zajedničkog interesa svih svojih članica. Zahvaljujući upornim pregovorima i kompromisu, lideri su postigli dogovor. To pokazuje mudrost i zrelost u svijetu koji je često uznemiren emotivnim krizama. Kao i uvijek, želim naglasiti koliko se divim duhu Europske unije. (…) Smatram da je snažna Europska unija inspiracija i uzor koji drugi trebaju slijediti”, poručio je Dalaj-Lama dodavši još i kako se nada da EU može povući svijet naprijed i u borbi protiv opasnosti od klimatskih promjena.
Nova i pravila igre
Reakcije, dakle, stižu sa svih strana, pa i od onih koji se potpisuju s Njegova Svetost. Što samo dočarava da to nije još jedan običan financijski paket dogovoren na razini EU. Nije još jedan kompromis postignut nakon nekoliko dana i noći naelektriziranog pregovaranja na summitima premijera i predsjednika država članica. Ono što je dogovoreno u ranim jutarnjim satima u utorak u Bruxellesu zaista je nešto veliko jer ne samo da šalje poruku o snažnijoj Europskoj uniji koja reagira brže i bolje u trenucima najveće krize nego i označava promjenu paradigme u funkcioniranju same Unije. I to se događa nedugo nakon Brexita, prvog izlaska jedne države članice, što je događaj koji je, smatrali su mnogi, mogao proizvesti instant-učinak slabljenja i razjedinjavanja EU. Ali nije. – Ovo je najvažniji trenutak za Europu od stvaranja eura kao jedinstvene valute – rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron u utorak nakon summita. Zaista su udareni temelji “Europskoj uniji iduće generacije”, kako je nazvan novi fond, težak 750 milijardi eura, za oporavak od koronakrize i razvoj prema zelenijoj i digitaliziranijoj budućnosti. “Next generation EU” je naziv tog sasvim novog financijskog instrumenta, ali dogovor o tome, i o Višegodišnjem financijskom okviru (VFO), redovitom, ali ipak posebnom sedmogodišnjem proračunu Unije za 2021. –2027., zaista vodi EU u novu generaciju. Cijeli taj paket, ukupno težak 1824 milijarde eura, nije samo veća gomila novca, nego temelj nove Europske unije. U čemu se sastoji ta promjena paradigme? Ponajprije, u dogovoru da se EU prvi put u svojoj povijesti masovno zadužuje na zajedničkoj razini, udruženim snagama, najsnažnijim kreditnim rejtingom koji zajednički može ostvariti. Te da tako namaknut novac dijeli – i to je drugi važan sastojak promjene paradigme – u obliku bespovratnih sredstava onima
unutar EU koji su najpogođeniji krizom i kojima je novac najpotrebniji za oporavak i reforme. U mukotrpnim pregovorima među 27 premijera i predsjednika na summitu taj je udio bespovratnih sredstava smanjen: s 500 milijardi eura na 390 milijardi eura, a ostatak do iznosa 750 milijardi eura povoljni su zajmovi (opet, novac namaknut zajedničkim izdavanjem obveznica i posuđen najpogođenijima). Ali svejedno, 390 milijardi eura je golem iznos nečega što nitko uopće nije zamišljao da će se dogoditi i dogovoriti unutar EU.
“Dokle god sam ja živa”, Europa se neće udruženo zaduživati, odnosno neće biti nikakvog oblika mutualizacije duga država članica – tu je formulaciju upotrijebila njemačka kancelarka Angela Merkel u Bundestagu u lipnju 2012., u doba dužničke krize Grčke i krize eurozone. Paradigma je i tada, a i prije i poslije (sve dosad), bila: ako već treba zajednički djelovati u nekoj krizi, EU može eventualno pomoći povoljnim zajmovima koje država članica koja tu pomoć treba ipak mora vraćati, a osim toga mora i ispuniti neke uvjete, reforme koje dolaze u zamjenu za tu pomoć. Ovog puta toga nema. Merkel je još živa, i još je njemačka kancelarka, a svih 27 država članica prvi je put pristalo na ideju zajedničkog zaduživanja. Ograničenog, jer riječ je o 750 milijardi eura i riječ je o odgovoru na pandemiju koronavirusa, a ne o stalnom, permanentnom mehanizmu, no ipak zajedničkog zaduživanja. I 27 država je odustalo od dosadašnjeg pravila da, ako se pomoć već dijeli, novac mora ići u obliku zajmova i uz stroge uvjete štednje, čije će ispunjavanje nadgledati neka Trojka, tijelo poznato iz grčke krize, koje je postalo omraženo i simbol demokratskog deficita u rješenjima za takve krize.
‘Led je krenuo...’
Ključnu ulogu u promjeni te paradigme imao je francuski predsjednik Emmanuel Macron. I premijeri Italije, Španjolske, Grčke, i svi oni, naravno, koji su u proljetnim mjesecima najgoreg vala pandemije koronavirusa i zatvaranja društva jasno zagovarali svježe, europsko rješenje koje će biti veliko i drukčije od svega prije viđenog. Ali Macron je bio taj koji je pridobio kancelarku Merkel i njemačku vladu na stranu tog argumenta. Bez Njemačke ne bi bila moguća promjena paradigme.
Skupina četiriju “štedljivih” država članica – Nizozemska, Austrija, Danska i Švedska – protivila se ideji bilo kakve mutualizacije duga, i ideji dijeljenja bespovratnih sredstava, i ideji da novac treba kolati bez puno nadzora i nametanja mjera štednje i raznih drugih reformi. Ali njihovo protivljenje bilo je moguće prevladati, i na summitu je prevladano, dok protivljenje jedne Njemačke u skupini s tim četirima “štedljivcima” sigurno ne bi bilo moguće prevladati. Zbog toga je Macron najprije uvjerio Angelu Merkel, a tek onda je sve krenulo. Tek potom je Europska komisija napisala prijedlog, koji su onda branili i Macron i Merkel, i još 20 država članica, tako da je vlak već krenuo, napustio stanicu uz pljesak i mahanje. “Led je krenuo, gospodo porotnici,” kako se to lijepo kaže kod Iljfa i Petrova. Kako je Macron uspio nagovoriti “željeznu kancelarku”? Kako je Merkel iz razmišljanja da se nešto neće dogoditi nikad, “dok sam živa”, došla u razmišljanje da “izvanredne okolnosti zahtijevaju izvanredna rješenja”? “Razumjela je povijesnu važnost ovog trenutka. Bilo je jasno da bi ovo moglo slomiti Europsku uniju”, rekao je za Wall Street Journal, u izvanredno dubinskom članku na tu temu, jedan neimenovani izvor iz Berlina, upoznat s razmišljanjem njemačke kancelarke. Francuski predsjednik telefonom je zvao i zamjenika kancelarke, ministra financija Olafa Scholza, SPD-ovca u vladi sastavljenoj u velikoj koaliciji (CDU/CSU i SPD), otkriva WSJ. Nije uobičajeno da državnici komuniciraju s ministrima u vezi s drugim državnicima, ali Macron je početkom travnja razgovarao i nagovorio i Scholza, kojeg je znao iz vremena kad je bio francuski ministar gospodarstva. Kancelarku su tako počeli uvjeravati ne samo Pariz, Rim, Madrid i drugi glavni gradovi, ne samo Bruxelles (gdje Komisiju vodi njezina bivša ministrica Ursula von der Leyen) nego i njezin manjinski partner u vladajućoj koaliciji. A i ona sama je, očito, željela učiniti ispravnu stvar za Europu i za svoju zemlju. Činjenica da je u posljednjem mandatu i da više nema nikakve izbore pred sobom mogla je samo pomoći u tome.
Na zajedničkoj videokonferenciji 18. svibnja, uživo emitiranoj iz Pariza i Berlina, Macron i Merkel objavili su Europi i svijetu da se zalažu za zajedničko zaduživanje na razini EU u visini 500 milijardi eura koje će se dijeliti kao bespovratna sredstva najpogođenijima u koronakrizi. Na valu tog poticaja Europska je komisija 27. svibnja na tih 500 milijardi eura dodala još 250 milijardi eura koji bi se dijelili kao zajmovi i nazvala taj novi fond “EU iduće generacije”. Komisija je u svom prijedlogu cijeli taj novi financijski instrument vezala za redovni sedmogodišnji proračun Unije, VFO, tako da se sve može zakonski usvojiti najbržom mogućom procedurom i sve može ostati pod okriljem EU, ne biti građeno kroz neke međuvladine sporazume i nove institucije, već kroz postojeće europske institucije, pa i uz demokratski nadzor Europskog parlamenta (što neka prijašnja krizna rješenja, s tijelima poput Trojke, nisu podrazumijevala). Ključna stepenica za prolazak ili pad cijeloga tog ambicioznog plana bilo je – Europsko vijeće. Trebalo je sve dogovoriti na summitu, na razini 27 premijera i predsjednika. To je ta stepenica koja je sada preskočena.
Merkel uklanja tabue
Francuski dnevni list Libération u izdanju od srijede na naslovnici, uz sliku Macrona i Merkel, poručuje “Danke Schoen”. Suočena s najvećom krizom u povijesti EU, Merkel je uklonila jedan njemački tabu i okrenula ploču u interesu svoje zemlje i u korist Europe, smatra uvodničar Libérationa. U danima nakon summita isplivali su još neki detalji s petodnevnog summita. Neke od nevjerojatnih detalja doznavali smo ekskluzivno i objavljivali i mi u Večernjem listu, koji je od svih na hrvatskom medijskom prostoru možda najbolje shvatio i znao čitateljima prenijeti da je ovo najuzbudljiviji trenutak hrvatskog članstva u EU. Ali ovo su i neki detalji koje su otkrili drugi novinari najutjecajnijih stranih novina.
U petak, prvog dana summita, “štedljivci” su tražili da iznos bespovratnih sredstava koja se dijele zajedničkim izdavanjem obveznica ne bude veći od 200-250 milijardi eura, a Merkel i Macron uzvraćaju: “Ne dolazi u obzir, bit će ili 500 milijardi ili ništa”, piše Libération. U subotu navečer, oko 23.30 sati, francusko-njemački dvojac u ljutnji napušta sastanak s liderima četiriju štedljivih država članica koji ne žele popustiti. Merkel i Macron odlaze u svoj hotel, gdje im se u hotelskom baru, oko boce crnog vina iz Burgundije, pridružuje i talijanski premijer Giuseppe Conte. Razgovaraju do dva ujutro. Dan poslije, na nastavku summita, predlažu “štedljivcima”: 400 milijardi eura u grantovima, 350 milijardi eura u zajmovima – uzmite ili ostavite, ali ako ne uzimate ovu ponudu, onda preuzimate odgovornost za neuspjeh summita. Nizozemski premijer Mark Rutte navodno obilazi kolege iz južnih zemalja i uvjerava ih da im je bolje da pristanu na manji iznos grantova jer će ih zapljusnuti financijski tsunami s tržišta koja će se sutradan otvoriti obeshrabrena time što na summitu EU još nije postignut nikakav pomak u pregovorima. Macron i Merkel, čuvši za taj manevar, uvjeravaju južnjake da se ne trebaju brinuti, da ih Rutte želi obeshrabriti i podijeliti taj tabor država članica koji je na suprotnom stavu od njega i drugih “štedljivaca” koji su sad na liniji 350 milijardi eura. Dalje ne žele popuštati.
U noći s nedjelje na ponedjeljak Macron lupa šakom o stol i govori da su on i Merkel spremni otići iz Bruxellesa ako se blokada nastavi.
“Nema problema, kancelarka Merkel i ja spremni smo iz ovih stopa krenuti na našu završnu press-konferenciju i objasniti da mala skupina štedljivih zemalja blokira postizanje dogovora”, govori Macron, citiran prema neimenovanom izvoru novinara Le Figaroa.
– Ne, ne – čuje se reakcija švedskog premijera Stefana Loeftvena. – Nastavimo – dodaje Šveđanin.
Te večeri svi su se našli na iznosu od 390 milijardi eura za bespovratna sredstva. U pregovorima u posljednjim satima Talijani su se još samo pobrinuli da formulacija uz taj iznos sadrži napomenu “u cijenama iz 2018. godine”. Što, kad se uzme u obzir inflacija, do 2022. godine može značiti da je ipak riječ o iznosu bližem 400, a ne 390 milijardi eura.
Što bi rekao Dalaj-Lama: “Svaka čast, EU!”
Macron je bio taj koji je pridobio kancelarku Merkel i njemačku vladu na europsko rješenje koje će biti veliko i drukčije od svega dotad viđenog
Nizozemski premijer Mark Rutte navodno je obilazio kolege iz južnih zemalja i plašio ih financijskim tsunamijem s tržišta kad se pročuje da dogovor nije postignut