Sammir: Ne opraštam se, u idućoj sezoni bit ću najbolji igrač 1. HNL
Legenda Dinama i zvijezda lokosa priprema autobiografiju i tvrdi da će igrati do 35.
Zadovoljstvo je razgovarati s najvećom zvijezdom Lokomotive, 33-godišnjim Jorgeom Sammirom, osebujnim nogometnim genijalcem burne i uzbudljive biografije. Sammir je danas sazrio, ima izgrađenu osobnost, čak karizmu, pa i mirnoću i staloženost koja mu je na vrhuncima karijere nedostajala. Sammir je u svakoj rečenici racionalan, odmjeren i odrješit, a u njemu nema ni zrna gorčine i osornoga, prijekornoga pogleda u retrovizor karijere. Pozitivac u svakom smislu. Počeli smo intervju s pitanjem o dokumentarcu “Last Dance” o Michaelu Jordanu. Jeste li ga gledali?
– Da, svidio mi se. Neke stvari da, neke ne. Nije mi se svidjelo kako je Jordan tretirao suigrače, na ljudskoj razini.
Jurčić me najbolje shvaćao
Je li ova sezona vaš “posljednji ples”? Nedavno ste navršili 33 godine i zimus najavili kraj karijere? – Bio sam tako odlučio jer sam imao obiteljskih problema i nije mi se dalo više igrati, ali sam se predomislio. Igrat ću ovdje dokle me budu željeli. Tu sam upoznao puno dobrih ljudi, doista mi je dobro ovdje.
Kakav ugovor imate u Lokomotivi? – Godinu plus godinu. Lokomotiva mi je već ponudila ugovor za sljedeću sezonu i prihvatio sam ga. U kakvoj ste formi, jeste li barem blizu onakvoj u kakvoj ste bili dok ste igrali u Dinamu?
– Fizički nisam najbolje pripremljen, a kako ću i biti kada nisam dugo trenirao. No, ni prije stanke nisam bio u najboljoj formi. A možete li se vratiti u nekadašnju formu, u kakvoj ste bili u Dinamu? – Mogu i hoću, u sljedećoj sezoni bit ću najbolji igrač Hrvatske lige! Po talentu, takva mogućnost nikada nije bila upitna. Zastoj je uvijek nastajao zbog volje. Nešto u stilu ekscentričnoga Dennisa Rodmana, još jednoga junaka dokumentarca o Bullsima.
– On mi je najdraži! On radi ono što želi, tako i ja razmišljam. Jedan je život, i smatram da čovjek treba raditi što želi, a ne da bude na nešto prisiljen. Na kraju, bitno je ono što čovjek radi na terenu, po tome ga treba vrednovati. A što radi izvan terena, ne znam zašto to ljude uopće zanima. Ja sam bio najbolji igrač i kada sam izlazio, kada sam ponekad i popio...
To znači da sada kada to ne radite možete biti još bolji nego tada? – Moguće, a možda i ne. No, više to i ne radim, ne da mi se, sad sam i u nekim godinama, imam drukčije poglede na život.
Jeste li u karijeri postigli sve što ste željeli?
– Mislim da jesam. Nogomet mi je oduvijek bio hobi, dobro sam od toga zaradio. I time sam zadovoljan.
Ali, jeste li dali sve od sebe, je li vaš talent bio potpuno iskorišten? – Iskreno, mislim da nije. Da sam dao sve što sam mogao, ne bih danas igrao ovdje. Ali, kada sam bio najbolji, nisu me htjeli prodati. Svi su tada govorili da previše izlazim, da pijem, no Dinamu je bilo u interesu da se takva priča o meni potencira jer je imao ponude za mene, ali me nije htio prodati. Što vam je kao nogometašu dala Lokomotiva?
– Napokon sam upoznao neke dobre ljude. U Zagrebu sam, ne da mi se više putovati svijetom. Želim biti tu. Imam ovdje kuću i stan i ovdje ću ostati živjeti. Usto, igram u dobroj momčadi, imam dobrog trenera, odličnu atmosferu u klubu i momčadi. Vraćam se opet na Dinamo; to je potpuna suprotnost od Dinama. Kažu da se preporodite kada odete iz Dinama. Svi igrači poslije igraju bolje, tako kažu. Imate li uopće emocija prema Dinamu? Idete li na utakmice? – Odem kada nemam što raditi. Tek kada odete iz kluba, saznate neke stvari, i onda vam se sve zgadi. To se ne odnosi na klub Dinamo, nego na ljude koji su tamo radili.
Na koga konkretno mislite? – Neću to reći. Napisat ću knjigu, autobiografiju, uskoro, i u njoj sve otkriti. Već tri-četiri mjeseca razmišljam o tome, razgovaram s ljudima, kažu mi da je to dobra ideja. Kako se doživjeli slučaj Bjelica u Dinamu? Je li to već tipičan obrazac ponašanja u Dinamu?
– Da, morate razmišljati isto kao i oni. Ako to nije tako, onda vas potjeraju. Kao što je bilo u mojem slučaju. Ja sam im bio rekao da ne želim više igrati za Dinamo, da ne želim novi ugovor, a oni su se zbog toga uvrijedili. A ja mislim da sam bio jako važan igrač.
Jesu li vam u Lokomotivi smanjili primanja?
– Jesu. No nije bilo nikakvih problema. Moja primanja u Lokomotivi ne mogu se usporediti s onima kakva sam imao u Dinamu, ali ja sam zadovoljan.
Šest puta ste s Dinamom osvojili Hrvatski kup, čak pet puta nastupali u finalima. Pamtite li koji? – Ne baš. No sjećam se da sam u Kini zabio u polufinalu i finalu kupa.
Kod kojega ste se trenera u Dinamu najbolje osjećali?
– Kruno Jurčić bio mi je najdraži trener. On je znao za sve moje probleme, imao je razumijevanja i prihvatio me ovakvog kakav jesam. Uz njega sam se najbolje osjećao. I Zajec je bio dobar.
Idem po finale s Lokomotivom
Kakvi su vam izgledi za osvajanje Kupa s Lokomotivom?
– Bilo bi lijepo igrati u finalu, a u finalu je sve moguće. Igramo neopterećeni, nema pritiska, ali moramo zbog našeg trenera. Neopterećenost je za nas najbolja. Ima li u Lokomotivi potencijala za A reprezentaciju?
– Sada, za igranje odmah u prvoj momčadi, nema. Ali, Grbić je zaslužio da bude treći vratar Hrvatske.
Kada ste bili zadnji put u Brazilu? – Prije koronavirusa, zimus. Kako je vaša obitelj u Itabuni? – Zbog pandemije ne izlaze iz kuće. Samo moja teta izlazi iz kuće, ode kupiti stvari, pa se vrati. Imam tamo i baku staru 94 godine. Planirate li imati obitelj u Hrvatskoj?
– Kada prestanem igrati, onda ću imati curu, možda i planirati obitelj. Trenutačno nisam u vezi i to mi odgovara. Volim biti sam, razmišljati o svemu... – zaključio je Sammir.
Volim Dinamo kao klub, ali su mi se zamjerili neki ljudi tamo, kaže Sammir