NAŠI SE LJUDI VRAĆAJU KUĆI ZBOG LJUBAVI, ZDRAVLJA I KORISTI

Do jučer smo svi bili građani jedinstvene EU, slobodni da se krećemo i nastanimo gdje želimo ili tamo gdje nas žele primiti, a danas su države zatvorene u svoje granice. Zbog korone mnogi su shvatili ili će tek shvatiti da je sad najbolje držati se svog doma. Ili domovine, barem dok kriza ne prođe, koliko god neki tu riječ smatrali zastarjelom. Vraćaju se iz svijeta naši poslovni ljudi, turisti, studenti, ali i iseljeni. Vraćaju se jer žele biti doma, s obiteljima i jer nisu sigurni hoće li, ako se razbole u Irskoj, Britaniji, Španjolskoj ili izvan EU, dobiti kvalitetnu zdravstvenu skrb kao i domaći... Vraćaju se i iseljenici koji su ostali bez posla, a nemaju ušteđevine za plaćanje najamnine dok kriza ne prođe. Dok korone nije bilo, zdravi nisu ni razmišljali što će biti ako se razbole, recimo u Irskoj u kojoj je zdravstvo skupo. Ovo je ipak njihova zemlja. Cinici će reći da se vraćaju iz koristi, a ne ljubavi, ali kako god, ova kriza skida ružičasti povez s očiju državama i građanima. Sve države EU brinu se za svoje državljane, da ih zdravstveno i ekonomski zaštite, a naši iseljenici odlučuju hoće li se vratiti ovisno o financijskoj situaciji i ovisno o tome na kakvu skrb u nuždi mogu računati tamo gdje žive. Naravno da će državljani Hrvatske koji već dugo žive vani, kao i oni etablirani u svom poslu, ostati u društvima u kojima se ne osjećaju kao stranci. Ali nisu svi u takvoj poziciji.

Čak i u skandinavskim državama s tradicijom duge demokracije, transparentne javne uprave, multikulturalnosti, pristup poslu u javnoj službi nije jednak za Skandinavce i strance.

No o tome se otvoreno ne govori, kao što se ne govori ni da u jedinstvenoj Europskoj uniji razvijene države cijelo vrijeme vode računa o svojim interesima. Hrvatska bi iz ove krize štošta morala naučiti. Zemlja se ne može razvijati samo na onima koji su ostali ovdje, mora zadržati mlade i stručne ljude i vratiti dobar dio iseljenih i to na obostranu dobrobit i korist. Sama ljubav nije dovoljna za opstanak nijedne zajednice. Ni one temeljne kao što je obitelj, ni države.

Dok korone nije bilo, nisu ni razmišljali što će biti ako se razbole u zemlji u kojoj je zdravstvo skupo