Volim li Zagreb? Nije važno, ja ga – živim

gimnazije, i postati odvjetnik. Glazba je došla spontano, još u srednjoj školi, ali nikada mi nije bila želja da mi glazba postane profesija. Volim pisati pjesme, volim stvarati, ali bilo bi mi jako dosadno živjeti cijeli život od pjevanja istih pjesama. Uz to, mi smo mala zemlja, ne može se od toga živjeti. Da sam slučajno napisao “Newyorškim ulicama” možda bih od te pjesme živio cijeli život – kroz smijeh komentira autor popularne zagrebačke pjesme, koja danas živi svoj drugi život. Pitali smo ga i mi što je za njega Zagreb, zašto ga treba voljeti? – Rođen sam ovdje. No, za mene Zagreb nije metropola. Volim povijest i Zagreb je za mene jedno dugačko, korijensko trajanje na ovim prostorima, ono koje prihvaća sve što dođe dobronamjerno, drži se svoga. Bio je Zagreb svojedobno i kraljevski grad, proživio je mnoge nesreće. Znao sam se našaliti pa reći da treba uzeti pravila iz, recimo, 1423. godine, pa bi mnogi vidjeli kako Zagreb treba živjeti: “nemoj ovdje bacati smeće, prvo ribu mogu kupiti građani, pa onda prekupci...” Zagreb uvijek doživljavam kao trajanje, ono kroz koje prolaze različite vojske, vlast, sve i svašta, ali trajanje u kojem je grad uvijek ostajao svoj. Zagreb je stjecište hrvatskog duha, jer ljudi koji su dolazili u njega gledali su grad kao nešto u čemu se ogleda hrvatski duh. To ne znači da je njegov duh bolji od splitskog, dubrovačkog... Jednostavno, splet okolnosti htio je da Zagreb postane metropola. A sve metropole svijeta, počevši