Jednostavnije joj je bilo 2014. kao napadačici
6 kao kandidatkinja žestoko je na predstavljanju predizbornog programa udarala na premijera i Vladu. Pa i zbog egzodusa Hrvata...
Prije pet godina, kada je na isti način i u isto vrijeme predstavila svoj izborni program, posao je za kandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović bio, ako ne lakši, onda jednostavniji no danas. Ona je u studenom 2014. bila izazivačica, ta koja napada, pa je u svom predstavljanju programa dobar dio govora posvetila tadašnjem predsjedniku Ivi Josipoviću te vladavini SDP-ova premijera Zorana Milanovića. Dakle, mogla je udarati po lijevom i predsjedniku i premijeru jer je bila sa suprotne strane političkog stola.
Milanović opet meta
Sada Grabar-Kitarović u utrku kreće s pozicije vlasti, a aktualnu HDZ-ovu Vladu radije i ne spominje. Josipovića je 2014. “uništavala” i čudila se kako može tražiti veće predsjedničke ovlasti kad u pet godina mandata nije iskoristio ni one koje mu sad omogućava Ustav, optužila ga da samo skrbi za zaštitu probitaka i pozicija SDP-a te time zanemaruje zajedničke interese građana. – Da je Josipović odlučan i neovisan predsjednik, u ovoj dramatičnoj situaciji u kojoj se zemlja nalazi zagrmio bi i žurno tražio sjednicu Vlade, pa i pod cijenu opoziva njezina premijera. Bolje novi izbori nego još godinu dana mandata ove nesposobne Vlade – grmjela je 2014. Kolinda Grabar-Kitarović uz oduševljeni aplauz hadezeovaca. Tada je obećala da će ona šakom po stolu i sazivanjem sjednica Vlade “korigirati” loš rad premijera. I uistinu, bez najave jest upala SDP-ovu ministru poljoprivrede, Jakovini, no on ju je posjeo u svoj ured, izašao s isprikom da se odmah vraća, potom izašao na stražnji izlaz i pobjegao Milanoviću. To je javnosti bilo prilično smiješno, no predsjednica nije više poduzimala slične upade u SDP-ova ministarstva. Pogotovu ne u HDZ-ova u međuvremenu. Premda je htjela, ubrzo je uvidjela da je jedno obećavati sazivanje sjednica Vlade, a realnost je da ona to sama, bez pristanka premijera nije to uspjela učiniti nijednom, ni kod Milanovića ni kod Plenkovića u fazi svojeg mandata kada je još bila kritična prema radu HDZ-ove Vlade. Prije godinu dana rat između Plenkovića i nje naglo je prekinut, odonda su im odnosi stabilni, a ulaskom u borbu za drugi mandat već su u “nirvani”. Kako joj je
UVIDJELA JE DA JE REALNOST DA SAMA, BEZ PRISTANKA PREMIJERA, NIJEDNOM NIJE USPJELA SAZVATI VLADU
2014. NA PREDSTAVLJANJU PROGRAMA NAVELA JE DA NEĆE DOPUSTITI NOVI EGZODUS IZ HRVATSKE
protivnik Milanović, tako je, kao i prije pet godina, i on opet meta pa predsjednica podsjeća da je u njegovo vrijeme Hrvatska bila u teškoj ekonomskoj i moralnoj krizi, beznađu. – To može biti normalno samo onima za koje je Hrvatska slučajna država – udara sada Grabar-Kitarović po zadnjem SDP-ovu premijeru. Prije pet godina njen predizborni program sadržavao je pet ciljeva koji se dadu sažeti u rečenicu-dvije: rješavanje gospodarske krize apsolutni je prioritet, socijalna stabilnost za život dostojan ljudi, nedopustivo je da danas ijedno dijete u Hrvatskoj gladno. Ulagat će se u daljnju modernizaciju vojske, a ona će inzistirati na nultoj toleranciji prema korupciji, da se zakoni ne mijenjaju svako malo te da Hrvatska diplomacija više ne bude mjesto za uhljebljivanje podobnih.
Koji to optimizam?
Danas se čini dosta zanimljivim da je predsjednica 2014. na predstavljanju navela da neće dopustiti novi egzodus iz Hrvatske. Rečenice da je Hrvatska u krizi jer vlada ozračje pesimizma, malodušja i bezidejnosti, da nam treba novo zajedništvo, optimizam, nove ideje i gospodarski rast također su izrečene na predstavljanju programa. Onog iz 2014. U ovom iz 2019. opet spominje optimizam uz podsjećanje na uspjehe. Nogometne reprezentacije, dakako.
•
•