ANALIZA M. JURASIĆA
Nesreća ministrice izazvala burne reakcije i zahtjeve oporbe da podnese ostavku, ali i podršku Vlade
Nesreća Gabrijele Žalac otkrila svu bijedu hrvatske politike; oporba je zadnja koja sad može tražiti njenu ostavku
Reakcije na nesreću ministrice Gabrijele Žalac otkrivaju nam svu bijedu politike i količinu moralnog gliba u kojem nas valjaju. Svi, i vladajući i oporba. Čudesno je to što Vlada Andreja Plenkovića sada kao ključan iznosi argument Vlade Zorana Milanovića u obrani njihova potpredsjednika kad je usmrtio dvoje ljudi: “Prometna se nesreća može svakome dogoditi.” Na sreću, ne može baš svakome! S druge strane, najbučniji moralisti sada su upravo bivši članovi te Vlade koja je najzaslužnija što je moralna tupost postala temeljno opredjeljenje političke etike. Treba li ministrica podnijeti ostavku zbog svih okolnosti prometne nesreće u kojoj je teško ozlijeđena 10-godišnja djevojčica ili je i u ovom slučaju, kao i nedavno kad je bila riječ o bivšoj ministrici Anki Mrak-Taritaš, dovoljna samo isprika za kršenje zakona? Je li i ovaj put inzistiranje na ostavci zapravo dio “sporta” kojim se bavi oporba, kako bi to protumačio premijer Andrej Plenković? Ili je to što ostavke nema, niti je Vlada očekuje, samo posljedica toga da je danas važnije imati člansku iskaznicu HDZ-a nego vozačku dozvolu? Hoće li se i u ovom slučaju sve svesti na to da se pojavi neki autoritet kalibra Kreše Beljaka, opterećen svojim osobnim moralnim kriterijima, pa lakonski prokomentira, kao što je to on učinio tumačeći kršenje zakona i morala Mrak-Taritaš: “Veseli me ta afera jer je dobila naslovnice. Da je ubila čovjeka ne bi se toliko pisalo o tome. Veseli me, jer pokazuje da ih je strah našeg uspjeha”. Nakon što se prije samo nekoliko dana šef HSS-a tako narugao zdravoj pameti uljuđene Hrvatske, njegova stranka sada ima moralne snage prozivati Vladu za odsustvo moralne i političke odgovornosti!? I ne samo to, bivša ministrica koja drži kako je njezina isprika očistila svu prljavštinu koju je njezin egotrip izazvao na ministarskoj funkciji, dodijelivši si dodatnu plaćenu funkciju, a što je sakrila od javnosti, već jučer je autoritativno istupila: “Moralno je, ljudski i politički da ministar podnese ostavku, a hoće li je premijer prihvatiti druga je stvar.” I onda je k tomu dodala da bi ona sama podnijela ostavku, a u svojem je slučaju nije nudila. Odakle pravo bivšem ministru, a danas čelniku demokrata Mirandu Mrsiću, kao i zamjeniku HNS-ove ministrice vanjskih poslova Jošku Klisoviću danas moralizirati o ostavci Žalac, kad su u Milanovićevoj Vladi stajali iza jedne od najvećih sramota europske politike s tadašnjim prvim potpredsjednikom Vlade kojem se u Mađarskoj sudilo za smrt dvoje ljudi. Zadnji su koji sada mogu tražiti ostavku, a prvi su među odgovornima za to što Žalac neće podnijeti ostavku iako je prekršila zakon prema kojem motornim vozilima “može upravljati samo osoba koja ima važeću vozačku dozvolu”. Ministru se kršenje zakona ne smije dogoditi, a kad se takvo što dogodi, treba prepustiti barem premijeru odluku o posljedicama takvog kršenja. Sam suditi o svojim postupcima nije odlika odgovornih političara. Ni Vladi nije trebalo ignoriranje kršenja zakona, izjašnjavanje o okolnostima slučaja i zaključak kako nevaljana vozačka nema veze s nesrećom. To trebaju prepustiti nadležnim tijelima. Vozač je dužan prilagoditi vožnju uvjetima i stanju ceste kako bi mogao vozilo “pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti”. Stoga treba utvrditi je li Žalac vidjela dijete, je li djevojčica bila sama, s drugom djecom, odraslima ili je dijete istrčalo tako da to ona nije mogla predvidjeti i pravodobno reagirati. Neki prometni stručnjaci, prenose mediji, tvrde da je ministrica teško prekršila zakon, ali nedvojbeno je riječ o preuranjenim zaključcima koje ne treba donositi prije nego što se detaljno očituje dijete, eventualni svjedoci, prometni vještak na osnovi materijalnih tragova...