OD POSTOTKA GOSPODARSKOG RASTA VAŽNIJA JE STRUKTURA, A ONA JE LOŠA

PROIZVODNJA JE SLABA, INVESTIRANJE SE SVODI NA TURIZAM, A DRŽAVA POJAČANO TROŠI

Državni zavod za statistiku potvrdio je u srijedu usporavanje hrvatske ekonomije. Brojke dokazuju da gospodarstvo raste na potrošnji građana i uspjehu turizma. Posljednja tri mjeseca prošle godine zahuktale su se i investicije, a to je ponovno vezano uz turizam jer se novac prikupljen tijekom sezone ulaže, a da je to tako dokazuje i rast graditeljstva u istom kvartalu. Zabrinjava, pak, eksponencijalni rast uvoza uz pad prerađivačke industrije. Kupovna moć, koju je stvorila porezna reforma, ali i podizanje nenamjenskih kredita, troši se, dakle, na uvozne proizvode, dok naša industrija pada. S takvim modelom ekonomije nema dugoročnog uspjeha pa ne čudi da je Hrvatska posljednjih nekoliko godina rasla upola sporije od Rumunjske, koja nas je u tom periodu prestigla i po standardu. Tome treba pridodati i činjenicu da je politika jeftinog novca EU povećala potražnju za robom diljem Europe pa je to jačanjem izvoza još i ubrzalo ionako skroman rast. Sad je i to razdoblje akceleracije za nama. Nije izvjesno da će svijet pogoditi jaka kriza, ali ulazimo u period slabog rasta i stagnacije. U tom će periodu Hrvatska izgubiti lokomotivu koja ju je posljednjih godina vukla i više će ovisiti o vlastitim snagama. Zato je od toga raste li BDP po stopi od dva ili tri posto važnija struktura tog rasta. Ona je za Hrvatsku u ovom trenutku nepovoljna jer je domaća proizvodnja slaba, investiranje se svodi na turizam, a o potrošnji, koja je najlabilnija sastavnica BDP-a, ovisi uspjeh ekonomije. Dodatni uteg leži i u činjenici da je i država “otpustila remen” i odlučila pojačano trošiti. Danas su javne financije stabilne, ali ako padne turizam ili pak građani odluče trošiti manje, država bi se uskoro mogla naći u problemu jer su porezi i javni dug veći nego 2008. Tada je opća stopa PDV-a bila 22 posto, danas je 25 posto pa je teško očekivati da bi građani prihvatili podizanje tog najizdašnijeg poreza. Udio javnog duga u BDP-u bio je 40 posto, danas je gotovo 75 posto pa ima puno manje prostora za zaduživanje. Ako dođe do krize, državi neće ostati drugo doli drastično rezati svoje troškove, a to znači rezanje prava i otpuštanje zaposlenika.