Pod koševima dobri Prkačin i Perasović
Moram pratiti mlade igrače, kaže Anzulović
Nažalost, na ovom natjecanju nema talenata poput Šamanića, Rudana, Nikića, Jankovića i Tišme jer takvi su već u inozemstvu
Od četvrtka do nedjelje u zagrebačkom Domu sportova održava se festival mlađeuzrasne hrvatske muške košarke. KK Cedevita prihvatio se organizacije nečega što pozdravljaju svi oni koji na jednom mjestu žele vidjeti ono najbolje što se u hrvatskoj košarci nudi među predkadetima, kadetima i juniorima. Svidjelo se to i seniorskom izborniku Draženu Anzuloviću koji ističe:
Za razvoj važniji proces
- Ovako je lakše pratiti. Osim par igrača, koji su u nekim drugim klubovima, ovdje je sve najpotentnije što imamo u mlađim uzrastima. S obzirom da se na Final Fouru igra na rezultat, za razvoj igrača je važniji proces koji se događa tijekom sezone. A tada treba više raditi na intezitetu igre, na ugradnji tehničko-taktičkih znanja u brzinu igre. Današnja košarka zahtijeva polivalentnost igrača, a takav bi mogao biti mali Roko Prkačin. On već sada ima igru leđima košem na razini seniora, no ja bih njega volio vidjeti i drugim pozicijama, kako kreira igru izvana. Tako će se bolje razvijati. A riječ je o starijem sinu dugogodišnjeg kapetana reprezentacije Nikše Prkačina, dečku koji je i s 15 godina dominirao juniorskom utakmicom Cedevite i njegove Cibone. Cedevita jest pobijedila, ali je Prkačin ostavio najbolji dojam, a stidljive naznake nemalog talenta na trenutke je iskazivao i drugi cibos Lovro Gnjidić (15), sin negdašnjeg igrača Zagreba Borisa Gnjidića. Mali Gnjidić ima izniman osjećaj za igru, pa samim time i potencijal da jednog dana jako dobro živi od košarke, ali samo ako prihvati da je današnja košarka rudarski posao.
Rađa ozlijeđen
Još jedan Lovro obećava, mlađi sin Nikše Prkačina, no njemu je tek 13 godina, pa je prerano puno pričati. Zapravo, njihov otac uopće ne želi pričati o sinovima niti želi da ih se hvali po medijima. Ne želi da prerano polete pa da imaju problema s prizemljenjem. Štoviše, Prki treba skinuti kapu što je, kao otac, odbio ponude velikih klubova za svog starijeg sina, što je potez na kojeg će se teško odlučiti prosječan hrvatski košarkaški roditelj omamljen blještavilom i ponudama velikih europskih klubova. Jer, ne teče Madridom i Barcelonom med i mlijeko za hrvatske talente. Uostalom, da je tako ne bi Marko Šamanić, otac vrlo talentiranog Luke, tražio klub u kojem bi se njegov sin bolje razvijao nego u velikoj Barceloni u kojoj je proveo posljednje dvije godine. Zapravo, tata Šamanić zahvalio se Barci na velikoj financijskoj ponudi za četverogodišnju vjernost jer mu prioritet nije novac. Od bivših košarkaša obećavajuće sinove imaju i Mate Skelin (Andre), Mario Bošnjak (Matej) te Goran Kalamiza (Stjepan) čiji 14-godišnji sin ima vica potrebnog za kvalitetnog razigravača kakav je i tata bio (možda i boljeg). Sina među kadetima ima i Dino Rađa (Roko) no on je ozlijeđen pa ga nema ovih dana u sastavu Splita u čijim redovima pak prednjači vrlo atletični i jako marljivi Ivan Perasović, sin bivšeg izbornika Velimira Perasovića, poznatog po velikog radnoj etici, pa je očito da se ova jabuka nije daleko otkotrljala od stabla.
Nikša Prkačin ne želi pričati o sinovima, niti želi da ih se hvali po medijima