Zar su svi koji su odlučili reći da žele drugačije desničari i(li) fašisti?
I Italija skreće udesno. Bez obzira ili baš zato histerija ne staje. Globalističke, tzv. politički korektne snage digle su se na noge. Užas, opet fašizacija nije to terminologija samo kod nas. Ista je i u “uljuđenoj” EU. Strukture koje upravljaju EU isto su jasno na toj globalističkoj liniji koja izgleda ide prema kraju. Previše toga se dogodilo u zadnjih godinu dana da bi to bilo slučajno i da to ne bi prepoznali kao novi trend. Stvari nema potrebe dramatizirati. Globalisti su jednostavno pretjerali i bez obzira što drže većinu medija, upravljaju većinom kapitala običnog malog čovjeka su iziritirali. Agresivni su, nameću svoja mjerila, govore o slobodama, pravima, a s druge strane sami su isključivi. Nevjerojatno da te strukture u stvari ne daju pravo na drugačije mišljenje. Svi oni koji ga imaju proglašeni su zatucanim reakcionarima, a onda i fašistima. Ljudi drže da su prioriteti drugdje, okreću se sebi i svojoj bližoj okolini. Na kraju i logično je da pokušavaju prije utjecati na svoje dvorište nego na cijeli svijet. Sami imaju svojih egzistencijalnih problema, a očekuje se da se brinu o svjetskima. Globalizacija kao takva dobro je činila prvenstveno kapitalu jer je stvarala globalno tržište i iste takve uvjete i to je otvaralo mogućnosti najvećim igračima. A što se dešavalo s malim lokalnima biznisima? Pojednostavljeno propadali su ili u najboljem slučaju stagnirali. Globalizacijom selila se proizvodnja gdje je radna snaga bila jeftinija, a to je vrlo jednostavno vodilo do barem stagnacija plaća radništva u razvijenim zemljama, povećanja nezaposlenosti, pada standarda i samim time nezadovoljstva građanstva. Rezultat toga je sve veće bogaćenje bogatih i s druge strane siromašenje prvenstveno srednje klase. U kontekstu toga dešavaju se i promijene u zemljama EU. Ljudi žele da se proizvodnja vrati u njihove zemlje, da time se otvaraju i radna mjesta u tim zemljama. Ljudi ne žele da oni žive lošije zato što će tamo negdje netko živjeti malo bolje nego što je živio, a u isto vrijeme vlasnici multinacionalnih kompanija besramno će povećavati svoje bogatstvo. Demagoški će negdje “darovati” možda i koji milijun od dobivenih stotina milijuna i milijardi. I u tom kontekstu više bi značila i moja donacija od 100 eura nego njegova od par milijuna. No jasno o tome nitko ne govori. Ljudi to vide i jednostavno ne žele više tako. Možete im pričati što god želite, ali jednostavno pročitali su vas i tu knjigu više ne žele otvarati. Možete raditi što god želite, zastrašivati, prijetiti, ali vaša priča je završila. Da li to strukture koje upravljaju mogu prepoznati i početi se prilagođavati novoj situaciji u kojoj su ipak obični ljudi progledali i ne žele više tako. Žele posao, žele raditi, ne žele socijalnu pomoć niti zagarantirani dohodak, znaju da vrijede i da znaju raditi i jednostavno traže posao tu, kod sebe doma. Ne zanima ih što će njihov posao dobiti netko tamo na drugom kraju svijeta za 10 puta manju plaću od njihove. To je razlog zašto se oko nas dešava ovo što se dešava i dešavat će se i dalje. Kao i puno puta tako i sada ma što mi mislili o tome Amerika je prva odlučila napraviti ozbiljne promijene i koliko mi god mislili da su Amerikanci neobrazovani oni su prvi bez obzira na sve medije odlučili reći da žele drugačije.