Ozonska rupa se smanjuje, za klimatski sporazum i Trump
NASA je prvi put uočila pad razine klora koji uništava ozon
Sjedinjene Države jedina su zemlja koja nije potpisala Pariški sporazum o klimi – no američki predsjednik sad kaže da će ga možda potpisati Prvi put u povijesti znanstvenici su satelitskim promatranjem došli do dokaza da pada količina klora u atmosferi, čime se potvrđuje da su nastojanja da se smanje ozonske rupe uspješna. Mjerenja pokazuju da je smanjenje klora, koje je postignuto međunarodnom zabranom proizvodnje i uporabe klorfluorougljika, poznatijieg kao CFC, smanjilo ozonske rupe za oko 20 posto u odnosu na stanje iz 2005. godine, kada su mjerenja prvi put načinjena iz NASA-ina satelita.
Protokol iz Montreala
Prije zabrane proizvodnje i uporabe, CFC je redovito korišten u rashladnim tijelima poput hladnjaka, zamrzivača ili klima-uređaja, a slični su spojevi korišteni i u sprejevima poput dezodoransa ili laka za kosu. CFC je dugovječni kemijski spoj koji se diže u stratosferu gdje se, pod utjecajem Sunčeve radijacije, razbija na temeljne komponente. Pri tome se otpuštaju atomi klora koji uništavaju molekule ozona. Nastanak ozonskih rupa prvi je put uočen 1985. godine, a nedugo potom potpisan je i Protokol iz Montreala kojim se regulira uporaba štetnh kemijskih spojeva i nastoje smanjiti oštećenja ozonskog omotača. Taj je protokol ratificiralo 197 zemalja, više nego što ima članica Ujedinjenih naroda, jer su ga potpisali i Sveta Stolica, Cookovo Otočje i Niue, države koje nisu članice UN-a. Zbog usuglašenog stava svih zemalja svijeta, ali i stvarnih postignuća koje je počeo donositi, Protokol iz Montreala smatran je primjerom izvrsne međunarodne suradnje. – To je vjerojatno najuspješniji međunarodni ugovor u povijesti čovječanstva – ustvrdio je nekadašnji glavni tajnik UN-a Kofi Annan. Upravo na tragu Protokola iz Montreala, ali i još nekoliko više ili manje uspješnih klimatskih ugovora poput Sporazuma iz Kyota, donesen je potkraj 2015. godine i Pariški sporazum koji su potpisale 194 države. U tome trenutku Pariški se sporazum, kojemu je glavni cilj ograničavanje globalnoga zatopljenja, činio novom klimatskom nadom na globalnom planu. Prema tom sporazumu, razvijen je cijeli niz mehanizama za ublažavanje emisije stakleničkih plinova, pri čemu su najveći teret, prelaskom industrije na “zeleni model”, podnijela najveća i najsnažnija gospodarstva svijeta. Ujedno, sporazum tvrdi da siromašnije i manje razvijene zemlje imaju pravo na pomoć da s vremenom uhvate korak s razvijenijim svijetom. Značajne ustupke dobile su Kina i Indija produljenjem roka u kojemu će morati izvršiti preinake u svojim gospodarstvima. A onda su se dogodili izbori u SAD-u. Novi američki predsjednik Donald Trump skeptičan je kada su u pitanju klimatske promjene i jedna od njegovih temeljnih poruka tijekom predizborne kampanje bila je da će se SAD povući iz Pariškog sporazuma. Uostalom, Trump je još 2012. objasnio na Twitteru svoj stav o klimi i globalnom zatopljenju. Prema njegovu tadašnjem tweetu, koncept globalnog zatopljenja stvorila je Kina kako bi naškodila konkurentnosti američkoga gospodarstva i industrije na svjetskom tržištu.
Rekordne katastrofe
No i tu se nešto mijenja. Nakon što je u utorak objavljeno da su prirodne katastrofe, većinom uzrokovane klimatskim promjenama, SAD lani koštale rekordnih 306 milijardi dolara, američki predsjednik Donald Trump izjavio je jučer da bi se Sjedinjene Države u načelu mogle vratiti u Pariški klimatski sporazum, premda nije dao nikakav konkretan znak. – Iskreno, nemam problema s tim dogovorom načelno gledano, ali imam problem s onim što su potpisali – rekao je Trump. – Jer, kao i uvijek, potpisali su loš dogovor – dodao je, smjerajući na administraciju svog prethodnika, demokrata Baracka Obame.
Trump je još tijekom 2012. tvrdio da je globalno zatopljenje kineska propaganda Cilj Pariškog sporazuma je smanjenje globalnog zatopljenja uz manju emisiju plinova