Ekonomski smo neuspješni i zato ne ide bez pokroviteljstva SAD-a ili Rusije

Istraživač Ekonomskog instituta Zagreb Željko Lovrinčević u intervjuu Obzoru objašnjava startne pozicije hrvatske ekonomije u 2018. godini i analizira gdje i zašto pozicionirati hrvatsku ekonomiju u odnosu na ostale zemlje.

Jesmo li zakoračili u stabilno razdoblje?

U Hrvatskoj su prisutna dva procesa, jedan je pod utjecajem povoljnog makroekonomskog okružja s niskim kamatnim stopama, niskim cijenama energenata i vrhunncem poslovnog ciklusa naših europskih trgovinskih partnera. Dio naših konkurenata još se nije vratio na turističko tržište zbog sigurnosnih razloga. Ti povoljni elementi guraju hrvatsku ekonomiju u kojoj se sada puno toga događa a da to i ne čini Vlada. S druge strane, postoje dijelovi koji ovise o radu hrvatske Vlade i provođenju reformi, ali tu se događa malo toga. Industrija je na godišnjoj razini rasla 2%, građevina 1,7%, a u poljoprivredi smo imali blagi pad. Te tri proizvodne djelatnosti koje uvjetno ovise o Vladinim reformama i poboljšanju konkurentnosti bilježe rast od samo 1,5%, što je najniža dinamika među europskim zemljama. Djelatnosti koje su pod utjecajem europskih trendova, a prije svega turizam, ugostiteljstvo, trgovina i djelomice transport, bilježe dinamku rasta oko 5%. Dakle, imamo spori segment na koji utječe Vlada svojim činjenjem odnosno nečinjenjem, ali zbog eksternih utjecaja ostvarena je dinamika rasta oko 3%, a za ovu godinu se očekuje 2,8 ili 2,9%. Inozemna situacija ostat će povoljna, domaća će ovisiti o Agrokoru i naporima Vlade da nešto učini s reformama i naporima za podizanje konkurentnosti.

Hoćete reći da imamo dva odvojena gospodarska segmenta?

Da, i ona daju zbroj aktivnosti koje vidimo kroz makroekonomske indikatore. Segment javnih financija čini se u ovom trenutku najbolji, ali treba napomenuti da je 2017. dinamika rasta proizvodnih djelatnosti, tzv. proizvodnog BDP-a, oko 2,5%, a sam porast poreznih prihoda donio je dodatnih 0,8%. Poreznom reformom namjerno je prebačen dio tereta prema neelastičnoj potražnji u turizmu, a povećano opterećenje u turizmu donijelo je proračunu oko tri milijarde kuna. Dodatnih milijardu kuna donijelo je smanjenje kamata i oko milijardu kuna bolja pozicija u povlačenju sredstava. To je taj dio što ministar financija govori da bi deficit trebao biti smanjen 4,5 do 5 milijardi kuna u odnosu na 2016. Poboljšanje javnih financija oslikava proširenje porezne osnovice i proširenje tereta prema onim djelatnostima koje rastu, turizmu prije svega. Javne financije ne crpe prihode u domaćem rastu ekonomije. Imamo javne financije koje stoje izuzetno dobro, ukupna ekonomija stoji prosječno, ali proizvodne djelatnosti stoje loše. Vlada najviše ističe javne financije, međunarodne institucije gledaju prosječnu ekonomiju, a domaći poduzetnici, a trebala bi to činiti i oporba, ustrajavaju na reformama. Takva slika Hrvatske prenosi se u 2018. sa sličnom dinamikom i strukturom kretanja.

Uza sve lošije demografske trendove...

Promjene na tržištu rada i ubrzani migracijski tokovi su novost. Europske zemlje, a posebno Njemačka usisavaju radnu snagu, a pojavljuje se konkurencija iz dojučer nezamislih destinacija poput Češke, Slovačke pa i Poljske kao potencijalnih imigracijskih središta. Hrvatska je imala najveće smanjenje nominalne plaće kroz dugu recesiju, plaće u većini zemalja našeg okružja rastu brže i primaknule su se našima. Nova je to situacija na koju ćemo morati odgovoriti uvozom radne snage. Hrvatska je postala najizraženija sezonalna ekonomija, sve se svelo na treći kvartal i jednu djelatnost. Treba zaključiti bilateralne ugovore sa zemljama iz kojih će se uvoziti radna snaga, ali i politika cijena i oporezivanja treba se prilagoditi sezonskom karakteru ekonomije. Zar treba dizati cijene samo u sezoni? Mi priželjkujemo da se bavimo genetskim inženjeringom i programiranjem, ali tržište traži konobare i animatore. Plaća koja se nudi u tim djelatnostima je četiri do 4,5 tisuće kuna, a naš obrazovni sustav proizvodi kadrove koji mogu obavljati poslove za plaće od minimalno deset tisuća kuna, ali ne u Hrvatskoj. Pojačat će se istodobno iseljavanje kvalificiranih i uvoz manje kvalificiranih radnika. Jedan dio zemalja ima manje porezno opterećenje za poslovne subjekte koji rade kraće od šest mjeseci u godini, isto vrijedi i za radnu snagu. Da bi se osiguralo rasterećenje domaćeg stanovništva preostala tri kvartala, treba razmisliti o sustavu sezonskih cijena gdje god je to moguće, ne samo kod cijena cestarina nego i cijena gorske službe spašavanja, sezonske cijene vode, pojedinih vrsta komunalnih usluga, mnoštvu ostalih usluga jer je u Hrvatskoj oko 28 posto cijena svih roba i usluga administrativno određeno.

Tko će doći raditi za naše plaće?

To će tržište riješiti, kad se poboljšaju primanja pojavit će se i dio domaće populacije koja će ih popunjavati. Ali, nama Europa ne konkurira samo robama nego i ponudom poslova, što će biti sve intenzivnije i stoga treba ići na selektivnu imigracijsku politiku.

Ministar financija najavio je veliko porezno rasterećenje za 2019., ove godine smanjene su trošarine i donekle se pogoduje radu u sezoni.

Mislim da ima prostora da se ide na sniženje PDV-a na energente, prije svega PDV-a na plin i druge vrste ogrjeva. Umjesto rasterećenja na automobilima i trošarinama, radije bih izabrao manji porez na energente jer u najvećem dijelu smanjuje regresivnost visokog PDV-a, tako se pomaže siromašnijima. Neugodno me iznenadilo da nije pripremljen potpuno novi sustav dječjeg doplatka jer se kroz porez na dohodak ne može rasteretiti najsiromašnije obitelji s djecom.

Zato ove godine gotovo 200 tisuća zaposlenih neće plaćati zdravstveni doprinos kao oblik rasterećenja poslodavca. Što kažete na to?

U principu nisam pristalica takvog izuzeća jer ono kasnije prelazi u kategoriju čistih političkih intervencija koje je teško korigirati u sustavu. Sretna je okolnost da jedan dio izuzeća sufinancira EU, financijski ona nisu toliko štetna, ali strukturno jesu jer razvijaju sklonost poreznoj evaziji i kompliciraju porezni sustav. Kako gledate na rashodnu stranu proračuna? U smislu reformi nije se dogodilo ništa. Novi zakon o braniteljima i povećani vojni izdaci preuzeti su u vrhuncu poslovnog ciklusa, ali takvo povećanje rashoda problem je kad ciklus krene dolje.

Premijer obećava da će 2018. biti godina reformi.

Taj se pojam zlorabi. Nije reforma kada vraćaš nazad platne razrede koje si 2001. ukinuo jer nisu funkcionirali zbog političkih manipulacija ili kada ponovo objedinjuješ državni inspektorat nakon što si ga prije toga razmjestio po ministarstvima. Dvije ključne odluke odnose se na mirovinski i zdravstveni sustav. Ozbiljno treba razmisliti što učiniti s mirovinskim sustavom. Ranije povećanje dobne granice za mirovinu na 67 godina ništa ne rješava jer nam nedostaje oko 280 tisuća radnih mjesta u privatnom sektoru da bi sustav bio održiv. Treba razmišljati o tome da se napusti drugi stup i ide prema konceptu trećeg mirovinskog stupa, kao u Sloveniji.

Zamrznuli biste uplate u drugi stup ili ga posve ukinuli?

Drugi stup treba potpuno transformirati u treći stup, uvesti mnogo konkurenata na to tržište. Cijela priča zamišljena je da drugi stup riješi problem prvog stupa, a sad smo došli u situaciju da moramo spašavati drugi stup na trošak prvog jer će se zbog 27 posto dodatka stvoriti golema razlika u mirovinama između onih u drugom i onih u prvom stupu.

Ali dodatak jest problem prvog stupa, a ne drugog!

Naravno, ali što je alternativa? Da smanjujete mirovine iz prvog stupa ili će Vlada ići na neka rješenja da isplaćuje dodatak i drugom