INTERVJU JANICA KOSTELIĆ
U POSLU MI POMAŽE STATUS SPORTSKE VELIČINE, TO JE KAO DOBAR ŠTIT
Vidjet ćemo hoću li u petak nazočiti izbornoj Skupštini HNS-a. Ja sam svugdje pozvana, no morala bih se multiplicirati da sve stignem
S obzirom na to da je državna inspekcija pročešljala akte Hrvatskog nogometnog saveza, i to uoči današnje izborne Skupštine, bit će zanimljivo vidjeti hoće li se na njoj pojaviti i državna tajnica za sport Janica Kostelić. – Pozvana sam kao gošća. A hoće li se odazvati? – Vidjet ćemo. Kada je riječ o sportu, ja sam svugdje pozvana, no ne stignem na sve odgovoriti. Morala bih se multiplicirati u više primjeraka da sve stignem.
Neka se radi pritisak na mene
Što pak kaže Janica na sportsku inspekciju u HNS-u? – Takav postupak pokreće se po službenoj dužnosti, a sportski je inspektor dužan razmotriti predstavku ili drugu obavijest upućenu inspekciji te procijeniti potrebu za pokretanjem inspekcijskog postupka. Sportski inspektor dužan je čuvati dokumentaciju kao službenu tajnu, kao i identitet podnositelja predstavke. Uz sve to, davanje bilo kakvih komentara u konkretnom slučaju značilo bi prejudiciranje ishoda postupka. Što pak kaže državna tajnica na opatijsku inicijativu koja predlaže nove modele financiranja momčadskih sportova? – Svaka inicijativa je dobrodošla. Neka se radi pritisak na mene, ali i cjelokupnu zajednicu. Što nas je više aktivnih u tome, to ćemo lakše dobiti to što želimo. S obzirom na to da još nisu izneseni konkretni planovi, je li Janica komunicirala s predlagačima? – Manje-više, čula sam se telefonski sa svima. S obzirom na to da smo u fazi izrade nacionalnog programa sporta i prijedloga Zakona o sportu, ima tu stvari koje su već prepoznate i bit će implementirane, pogotovo u nacionalni program koji se radi za razdoblje od osam godina. Uostalom, sredinom siječnja trebala bi se povesti i javna rasprava i mi smo otvoreni da se u nju uključi što više ljudi. Čini se da se državna tajnica želi ići polako i pogoditi iz prve nego žuriti i ponavljati. – Ovo je sustav koji je drukčiji od sportskoga. Za sportaše je to sve vrlo sporo. Kao sportašica, najveća koju smo ikad imali, je li zadovoljna koliko je uspjela napraviti u ovom poslu? – Ne, nisam. Što je to moglo biti bolje, uz sva administrativno-proceduralna ograničenja koja ima? – Ograničenja postoje, no ne bih se htjela opravdavati na taj način. Doduše, cijeli sustav mogao bi biti brži i konkretniji, djelotvorniji za sve. Nažalost, mi Hrva- ti usmjereni smo manje prema konstruktivnim prijedlozima, a više prema destruktivnim. Više prema tome da se netko drugi ne pokaže uspješnijim, nego da nam svima bude bolje. Mi svi moramo pridonositi društvu i nešto mu ostaviti. Ne možemo zgrnuti sve za sebe. Druga je zima da je Janica u vrijeme Snježne kraljice državna dužnosnica, a ne promotorica utrke. – Ja se i dalje na sportskom terenu osjećam ugodnije nego na svim ovim primanjima i ostalim obvezama. No, kako sam od početka Snježne kraljice u svemu tome, mogu si dopustiti i malo neformalnosti. Hoće li se to i državna tajnica spustiti niz sljemensku padinu? – Hoću, ali polako. I neslužbeno. Bez štapa i rukavice? – Može i bez rukavica, ako ne moram lupati po kolcima. Razgovarajući s premijerom Plenkovićem i ministrom Marićem, stekli smo dojam da su obojica zadovoljni Janicom kao suradnicom. – Što će drugo oni reći. Svi imaju obzira prema meni, daju mi podršku. Znam da imam podršku premijera i ministra financija od kojeg sve kreće po pitanju izdvajanja za sport i sportaše. Pomaže li joj u poslu status sportske legende? – Pomaže. Vjerujem da tu postoji neki štit koji dobro služi. Ipak su sportaši svugdje dobro došli, jer
Promjena je u tome što će ubuduće jednaku nagradu kao pojedinci dobivati i članovi trofejnih ekipa Janica je jučer na Vladi predstavila povećanje nagrada za trofejne sportaše za 100 posto
sport je lagana tema. Vrlo su često ljudima političke teme teške, pa većinom razgovaraju o vremenu i sportu. Sport je nešto što nas sve lako poveže. Ima li u politici više zavoja nego na slalomskoj stazi? – Puno više. Neusporedivo je to. Puno je ugodnije i prirodnije biti u sportskom svijetu, no to ne znači da se sportaši ne trebaju uključiti u politiku. Neka ne smatraju da je to nešto loše i opasno, jer mogu pridonijeti.
Na skijama i sa 79 godina
Janičin jednako slavni brat Ivica, sada kada se povukao sa skijaških staza, često ističe da on ne bi mogao biti sportski dužnosnik niti bi mogao raditi što i sestra mu? – To i meni stalno govori ističući da je sve to prekompleksno, da je tu previše interesa, da sve zajedno ide sporo i da se, ako se i može utjecati, može utjecati jako malo. On drži da sportaši ne bi bili uspješni kada bi se prepustili tom sustavu i načinu funkcioniranja. Tata Ante, čovjek koji je stvorio nenadmašnu Janicu, još uvijek je na skijama, a 79 mu je na leđima. – Da je meni njegova energija u ovim godinama, kao što je on ima u svojim. svi bismo bili puno zadovoljniji. Znači, gospodin Gips zadivljuje i vlastitu kćer? – Teško je meni biti objektivnom, ipak je on meni otac, no mislim da su svi inspirirani njegovim djelovanjem.