U SINJU SE OBNAVLJA GROB BEČKE MONA LISE
Wally Neuzil bila je muza slikara Egona Schielea i žena sa slike od 20 milijuna dolara
Prošlo je sto godina od smrti plavooke djevojke sa Schieleove slike oko koje se vodio desetogodišnji spor između Austrije i Amerike Manet je imao Victorine, Rivera Fridu, Dalí Galu, Warhol Edie, Picasso pregršt njih, a Schiele je imao Wally Neuzil. Ta posljednja zanimljiva nam je jer je svoj kratki život, preminula je s nepune 24 godine, okončala u Sinju gdje je i pokopana. U povodu stote godišnjice njezine smrti obnavlja se njezin skroman zemljani grob na groblju Sveti Frane, a 19. prosinca u Galeriji Galiotović u Sinju otvara se i faksimilska izložba “Tko je bila Wally Neuzil” čiji je cilj upoznati javnost s pravom istinom o zagonetnoj Austrijanki.
Dio nacističkog blaga ?
A istina je intrigantna. Bila je muza bečkog majstora secesije slikara Egona Schielea i model njegove najpoznatije slike teške 20 milijuna dolara “Portret Wally Neuzil” nastale 1912. Zovu ju bečkom Mona Lisom, čuva se u Muzeju Leopold, a bila je predmet desetogodišnjeg spora između Austrije i Amerike zbog sumnje da je bila dijelom nacističkog blaga. – Na izložbi ćemo vidjeti Wallyne fotografije, tekstualne dokumente, Schieleove crteže Wally, ali bez originala jer riječ je o, kao što ste već spomenuli, faksimilskoj izložbi. Izložit ćemo i reprodukcije svih dokumenata o njoj koje smo Robert Holzbauer, povjesničar te bivši ravnatelj Odjela za provenijenciju Muzeja Leopold, i ja prikupili u zadnjih godinu dana, ali i dosta teksta koji prati što se događalo u pojedinim periodima njezina života – govori autorica i kustosica izložbe Marija Škegro pa nastavlja: –Grobu Sinju otkrivenje 2015. godine. Profesor Holzbauer je početkom 2017. iz Beča došao do matičnog ureda u Sinju, pregledali smo knjige umrlih iz 1917. ne bismo li potvrdili sumnje da je ovdje pokopana. I doista smo došli do njezina upisa u matičnu knjigu i potvrdili da je umrla 25. prosinca, a 27. prosinca bio je sprovod. Doduše, općinari koji su tada popisivali umrle krivo su joj upisali prezime pa je zavedena kao Walburga Neuezil. Grob 162/D je njezin, a pokopana je zajedno s Franzom Schonom, potporučnikom austrijske vojske, u Sinju zvanim majorom. Prema usmenim predajama starijih Sinjana govori se da su njih dvoje bili ljubavni par. On je također bio austrijski građanin, preminuo je prije nje, navodno se ubio jer je prokockao plaću koju je morao isplatiti svojim vojnicima, no u taj podatak nismo sigurni. Budući da medicinske sestre nisu imale veliku plaću, njezin ispraćaj bio je skroman i praktički je ukopana u Schonovu grobnicu. Krenuli smo u renovaciju grobnice. Osnovali smo društvo Wally Neuzil, neprofitnu zakladu koja se financira donacijama članova kojima ćemo obnoviti grobnicu. Rekonstrukcija je vrijedna 15 i pol tisuća kuna i renovira ju lokalni kamenoklesar Mario Čelik. Na njezinu grobu nalazit će se portret koji je nacrtao Schiele, a 27. prosinca organiziramo misu, a potom je otvaranje nove nadgrobne info-ploče na kojoj će pisati i nešto o njoj i njezinu životu u Sinju. To je značajan kulturni potencijal za grad, ali i jedan mali detalj europskog identiteta. Tada 21-godišnji Egon Schiele upoznao je 1911. 17-godišnju Wally, navodno, preko Gustava Klimta kojem je također služila kao model. Ubrzo su počeli živjeti zajedno i postala je njegovo sve – vodila ga je kroz život, kupovala mu hranu, bavila se njegovim financijama, obavljala njegove sastanke, bila mu model i ljubavnica... Naslikao je šest slika i nebrojeno crteža posvećenih njoj.
Wally je Schieleu bila sve – model, ljubavnica, vodila mu je financije, obavljala sastanke... Slika je nakon Drugog svjetskog rata mijenjala vlasnike, a Muzeju Leopold vraćena je 2010.
No nije bila materijal za brak. Potjecala je iz siromašne obitelji, a i tadašnji modeli često su se izjednačavali s prostitutkama. Inače nekonvencionalni slikar u dobi za ženidbu posustaje pred društvenim normama i ženi se s bogatom Edit Harms. – Razočarana Wally prijavljuje se u medicinske sestre, iz Beča je bila poslana u Šibenik, a potom u Sinj gdje umire od šarlaha. Schiele je preminuo godinu dana nakon nje od španjolske gripe – prepričava Marija Škegro. Inače, sama slika “Portret Wally Neuzil” u Austriju je iz Amerike vraćena tek 2010. nakon desetogodišnjeg sudskog spora kojim se utvrđivalo njezino pravo vlasništvo u koje su američke vlasti posumnjale nakon dolaska slike iz Leopold muzeja na izložbu u New York 1998. Naime, portret je prvotno bio u vlasništvu židovske kolekcionarke iz Beča Lee Bondi Jaray. Prebjegla je 1939. iz Beča u London, gdje je i umrla 1969., a spornu sliku koja je bila dio njezine privatne kolekcije dala je na “čuvanje” Friedrichu Weizu, koji je surađivao s nacistima.
Reprodukcija na izložbi
Nakon rata američka vojska preuzela je portret od Welza, pomiješanu skupa s ostalim Scieleovim djelima iz Riegerove kolekcije pa je kao takva i upisana i predana austrijskoj državi, Uredu za očuvanje povijesnih spomenika. Kolekcionar Rudolf Leopold otkupio ju je 1954. Godine 1994. slika se našla među 5400 umjetničkih djela koje je austrijska vlada otkupila iz Leopoldove kolekcije za osnutak Muzeja Leopold. Nasljednici Lee Bondi koji su nastavili njezin pokušaj da se dokaže njihovo vlasništvo i zabuna upisa slike kao Riegerova vlasništva, poslije sudskog spora zadovoljili su se odštetom od 19 milijuna dolara, a slika je vraćena tamo gdje je i danas u Muzej Leopold. Originalni portret neće biti dio sinjske izložbe, kao nijedne druge jer slika je Austrijancima predragocjena za posudbu. Njezina reprodukcija nalazit će se na Wallynoj nadgrobnoj ploči, ali i na izložbi u Galeriji Galiotović.