NITI JE ŽIVOT U ZEMLJAMA EU CVIJEĆE NITI JE U HRVATSKOJ TRNJE
Koliko god kao građani bili nezadovoljni stanjem u ovoj zemlji, nije ni život u bogatijim zemljama EU bajka u kojoj hrvatske građane i imigrante prve generacije čeka lagodan život. Potvrđuje to i priča mlade Nikite Glasnović koja se unatoč medaljama u tekvondou osvojenima za Švedsku želi vratiti u Hrvatsku jer je tamo paralelno i konobarila da bi si financirala izdatke za sportsku karijeru. Na stranu priča o tome pretjeruje li Hrvatska u izdvajanjima za sportaše, osobito one iz privilegiranih sportova, ali činjenica je da su nerijetko priče koje prate iseljavanje mladih nekritične i bajkovite. Više od trećine prve generacije imigranata rođenih u EU prema podacima Eurostata radi poslove ispod svoje stručne spreme. Od Njemačke do Švedske lako mogu pronaći posao liječnici, inženjeri strojarstva, FER-a..., a za ostale koji nemaju diplome iz deficitarnih zanimanja u pravilu su rezervirani poslovi koje državljani tih zemalja ne žele raditi i koji su slabije plaćeni. Zato i naši građani i oni s diplomama društvenih i
Od Njemačke do Švedske na lagodan život mogu računati ljudi deficitarnih struka
humanističkih fakulteta u Irskoj često rade kao konobari i recepcionari. No sramota je ove države što im je unatoč tome odlazak u svijet bolja varijanta jer su tamo barem pošteno plaćeni za svoj rad. Sve zemlje EU štite interese svojih državljana i unatoč floskulama o jednakopravnim građanima EU zna se da u javnom sektoru, na službeničkim mjestima prednost pri zapošljavanju imaju njihovi državljani. Bogate države visokoobrazovane imigrante iz deficitarnih struka uzimaju kad im trebaju i uglavnom oni mogu računati na perspektivan i ugodan život, a ostali su tu da popune radna mjesta koja domaći ne žele raditi. Nije Glasnović iznimka. Niz naših građana koji su u Švedskoj imali odlične uvjete na poslu i nezamislivo velike plaće vratio se u Hrvatsku, znajući da sa svojom strukom i ovdje mogu pristojno živjeti i svjesni prednosti poput sigurnosti, klime, ležernijeg načina života... Zato se, bez obzira na sve, češće treba sjetiti da stvari nisu crno-bijele jer niti je život u bogatim zemljama cvijeće niti u Hrvatskoj trnje.