Htio sam tenis već par puta napustiti

Nikada nisam putovao na meč s mišlju da ću pobjedom pokriti troškove. To bi bilo kockanje

Viktor Galović, koji je od 800. mjesta na ATP ljestvici došao do 237., otkrio nam je kako žive tenisači koji nisu u vrhu tog skupog sporta Ova mi je godina bila odlučujuća, trebao sam odlučili idem li dalje ili ne. Prošle godine n amjeravao sam odustati i sve to završiti, ali su me odgovorili pa mi je ova godina bila godina odluke, kaže Viktor Galović, novi igrač hrvatske teniske reprezentacije. Viktor je kasno krenuo u profesionalne teniske vode, ali uspio je dogurati do 237. mjesta na ATP ljestvici i pozivnice u hrvatsku reprezentaciju. Baš ova odlučujuća godina donijela mu je puno toga. Osvojio je turnir u Recanatiju, došao do finala u Braunschweigu, a potom postigao i prvu reprezentativnu pobjedu, nad Alejandrom Gonzalezom. Dobar je to posao za 27-godišnjeg tenisača rodom iz Nove Gradiške koji već dvadesetak godina udara tenisku lopticu u Italiji.

Do 17. godine bez cilja

– Moji su se preselili 1995./1996. godine, to je već bilo poslijeratno doba, no u Novoj Gradišci nije bilo prilika za posao, a kako je tata radio u Italiji od 1992. godine, odlučili su da bi bilo najbolje da se svi preselimo. I mislim da sam ondje imao veću priliku, da u Hrvatskoj ne bih mogao napraviti to što sam postigao u Italiji – objašnjava Galović koji tenis igra od sedme godine. – Do 17. godine nisam imao neki cilj, trenirao sam poslije škole samo da se bavim nekom sportskom aktivnošću, a onda sam pomislio da bih se trebao okuša- ti, vidio sam da mogu napredovati i nadoknaditi sve treninge i igrati kao profesionalac. I tako sam krenuo. Napredovao je dosta od tada jer je od 800. mjesta došao do 237. Tenis je skup sport, ali ne čine ga uvijek samo novac, glamur i život koji žive Đoković, Nadal, Federer... Ako igrač nije u prvih 150., teško je živjeti od toga, troškovi su veliki, kaže Viktor koji je nekoliko puta razmišljao i o odustajanju, ali da ne igra tenis ni sam ne bi zna što bi.

Prvo sam nazvao mamu...

– Da ne igram tenis, vjerojatno bih nešto studirao. Za tenis treba puno novca, a kako moji roditelji nisu imali prilike puno mi pomoći, u Italiji sam za novac igrao na turnirima. Nije bilo lagano, ali uvijek sam nešto zaradio, barem da pokrijem troškove. Nisam nikada putovao daleko, novca nije bilo previše i glupo mi je bilo trošiti ga za letove i hotele, nisam vidio smisao u tome. Najdalje sam putovao na futures u Turskoj i sada na challengere u Kinu i Južnu Koreju. Jednostavno je sve to skupo, a tu su i troškovi za trenera, kojega nisam nikamo vodio jer si to nisam mogao priuštiti. Sada sa mnom putuje samo kondicijski trener i to se pokazalo dobrim – opisuje život tenisača Viktor. – Iskreno, nisam se nadao pozivu, a prvo sam nazvao mamu, nisam baš znao kako reagirati u tom trenutku – zadovoljno će Galović koji zasad ima samo jedan cilj, a uoči mečeva s Kanadom je optimističan. – Cilj mi je sada dići se na ljestvici iznad 170. mjesta, a što se Kanade tiče, jaka je. Kanada ima nove igrače i vjerojatno će svi igrati, a ovisi o tome i hoće li igrati i Raonić, ali jaki su i s njim i bez njega. No, igramo u Hrvatskoj, tako da nam je to lagana prednost, ai u reprezentaciji je odlična atmosfera – zaključio je Galović.