NE BIH HTIO DA MI I DJECA BUDU GLUMCI JER TO MOGU SVI RADITI
Gost ovotjedne Semiotike, videointervjua na portalu Vecernji.hr, bio je Asim Ugljen, zagrebački glumac kojeg najbolje znamo kao Josipa u “Kud puklo da puklo”
Gost ovotjedne Semiotike je Asim Ugljen, zagrebački glumac najpoznatiji po ulozi Josipa Tepavca u hit-seriji “Kud puklo da puklo”. S Asimom smo razgovarali na Vrbanima, gdje je i odrastao i pripremao se za glumu. Često spominjete kako ste ponosni što ste odrasli na Vrbanima. Kako je bilo odrastati u tom zagrebačkom kvartu krajem 80ih i početkom 90-ih? – Hektično, divlje i kvaziurbano jer je tu bila hrpa polja, gdje smo mi krali trešnje, kukuruz i slično. Bilo je drukčije vrijeme. Nije bilo mobitela i interneta, dozivali smo jedni druge s prozora, gađali smo se kamenjem, palili smo vatre. No, mi bismo se znali potući protiv drugog kvarta, a onda bismo sjeli na pivo. Za razliku od nekih drugih kolega, nisi namjeravao biti glumac. Akademiju ste upisali tek u 24. godini? – Istina. Na glumu sam nabasao slučajno. Nazvala me prijateljica iz srednje škole i rekla da radi na HRT-ovoj emisiji Direkt. Htjeli bismo u emisiji imati jednog dečka koji će “bariti ženske”, ali da nije skriptirano. Ja sam se sjetila tebe. Redatelj je bio Goran Dević koji se oduševio kako sam bio prirodan, pa je odlučio napisati cijeli scenarij za film. Doveo je puno poznatih glumaca koji su mi rekli da bi se mogao ozbiljnije baviti filmom. Nekoliko mjeseci nakon što smo stali s radom, shvatio sam da mi je to zabavno. Pokušao sam upisati zagrebačku Akademiju, no nisam se baš dobro pripremio. Iduće godine sam se dobro pripremio, ali sam bio puno “lajav” pa nisam prošao. Onda sam upisao Akademiju u Osijeku, no iduće godine sam iz trećeg pokušaja upisao Akademiju u Zagrebu. U Osijeku si upoznao suprugu Martu, koja je također glumica? – Da, družili smo se neko vrijeme i praktički od prvog dana živimo zajedno. I tako već 11 godina. Imate dvoje djece, Dinu i Lejlu, kojima govorite da se slučajno ne bave glumom. Zašto? – Stvarno ne bih volio da se moja djeca bave glumom. Znam da grozno zvuči, znam da smo supruga i ja glumci, ali nije to posao za odrasle ljude. Mnogi se moje kolege uvrijede zbog toga, i žao mi je, ali ne mislim da je gluma društveno bitno zanimanje osim u svrhu zabave. Stvarno vjerujem da svatko na svijetu može glumiti. Gluma je čovjeku imanentna, svi mi glumimo. Jedini problem je inhibicija jer nije ugodno stajati ispred ljudi ili pred kamerama. No, vježbom se to sve može riješiti. Od svih filmova, ljudi vas najbolje pamte po seriji “Kud puklo da puklo”, u kojoj ste glumili Josipa Tepavca, majstora za sve? – To je normalno. Televizija je jak medij, a, za razliku od Srba, mi nemamo kulturu gledanja i promoviranja vlastitih filmova, što mi je užasno krivo. Zato svi gledaju serije i normalno je da te prije prepoznaju zbog serije nego zbog filma. Često na društvenim mrežama polemizirate s ljudima, pogotovo na ideološke teme “ustaša i partizana”? – Da zato što mi strašno smetaju sve podjele u našem društvu. Što se toga tiče, moja obitelj bila je na obje strane u Drugom svjetskom ratu i teško mi je odrediti tko je od njih bio na krivoj, a tko na pravoj strani.
Televizija je jak medij, a za razliku od Srba, mi nemamo kulturu gledanja vlastitih filmova
Moja obitelj je u Drugom svjetskom ratu bila na obje strane pa mi je teško odrediti tko je bio na krivoj strani