SNJEŽANA PRIJIĆSAMARŽIJA
Ja doista vjerujem da institucije ne smiju biti hladna sila iznad ljudi
Monodrama “Samo jedna žena”, kaže Matija, govori o svakoj od nas: ženi, majci, domaćici, ali i o mužu, ljubavniku, susjedu voajeru...
Prof. dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija 14. je rektorica Sveučilišta u Rijeci, druga žena na toj funkciji. Rodom je iz Rijeke, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, magistrirala u Ljubljani, a doktorirala u Zagrebu. Prvo joj je radno mjesto bila škola. Deset je godina u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji predavala filozofiju, logiku, etiku te politiku i gospodarstvo. Karijeru je potom nastavila na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Prije izbora na funkciju rektora, dva je mandata bila prorektorica za studije i studente, a od 2013. i direktorica Centra za napredne studije – Jugoistočna Europa. Nekoliko dana prije izbora za rektoricu jedan je portal objavio nepotpisani proglas navodne inicijative akademskih građana „Spasimo Rijeku“u kojem se tvrdilo da će ona od Sveučilišta u Rijeci napraviti „akademsku SAO Krajinu“. Govor mržnje osudile su brojne javne osobe, a reagirali su i studenti.
Imate li spoznaja tko je i s kojim razlozima naručio taj tekst?
Znam što i drugi. Sveučilište je podnijelo kaznenu prijavu protiv portala zbog govora mržnje. Nitko ne zna tko je autor članka, ni tko su članovi inicijative. Sama anonimnost govori u prilog tome da oni koju su to napravili znaju da su napravili nešto pogrešno. Nema tih javnih interesa koji opravdavaju govor mržnje i laž. Samo privatnih.
Što mislite zašto se išlo na degradaciju po nacionalnoj osnovi?
Pretpostavljam da su smatrali da je to dobar i važan razlog zbog kojeg netko ne bi smio obnašati javnu funkciju. I da stručnost i iskustvo nisu važni jer se to lako nadoknadi političkom podrškom... Šalim se. Za mene je to uvrnuta i nerazumljiva logika.
Je li Vam itko od predstavnika vlasti dao svoju podršku?
Službeno, nitko. Neslužbeno, gradonačelnik.
Što Vas je motiviralo da se kandidirate za rektoricu?
Misao da ovo što sam do sada radila mogu nastaviti raditi i dalje iz jedne drukčije, možda i učinkovitije perspektive. Jasno mi je kako mnogi misle da iza kandidatura uvijek stoji neka volja za moći, društvenim priznanjem, kao i ambicija. No, ja uistinu vjerujem da institucije ne smiju biti hladna sila iznad ljudi, već kreatori vrijednosti i kvalitete života.
Izjavili ste da je Rijeka poput Skandinavije u Europi. Je li i vaš izbor dokaz drukčijeg mentaliteta?
Naša je distanciranost i suzdržanost zapravo pristojnost i poštovanje tuđe privatnosti, naša grintavost je zapravo sumnjičavost i kritičnost, naša prigušenost, tolerancija i otvorenost. U svemu tome vidim sličnosti. U Senatu, pak, devet od ukupno 15 sastavnica reprezentiraju žene. Mislim da je i to važna posebnost riječkog Sveučilišta, uz podršku socijalnoj dimenziji studiranja i uz suradnju s lokalnom zajednicom.
Gdje je danas Sveučilište u Rijeci, a gdje ga vidite za četiri godine?
Danas je prepoznato u europskim okvirima. O tome svjedoči kontinuirani porast studenata u sustavu mobilnosti, sve više formalizirane suradnje s europskim sveučilištima, kao i gostovanja uglednih znanstvenika iz Europe. Svjetska me banka upravo pozvala da ministrima obrazovanja i financija kao primjer dobre prakse prezentiram našu provedbu pilot-projekta programskih ugovora, kao novog načina transparentnog financiranja utemeljenog na rezultatima. Jedan će od mojih ključnih ciljeva biti internacionalizacija. Za četiri godine voljela bih napraviti kartu na kojoj iz točke koja označava Sveučilište u Rijeci mogu ucrtati poveznice prema europskim središtima s kojima imamo partnerske ugovore i aktivnosti.
Koja će vam sveučilišta biti uzor u radu?
Postoje sveučilišta koja su uzori svima, ali trebamo biti realistični. Vidim Sveučilište u Ljubljani i Sveučilište u Beču kao sveučilišta koja su nam slična u pogledu obrazovnih tradicija, a koja su se dobro prilagodila europskim politikama. Voljela bih i da budemo slični Sveučilištu u Georgiji, najstarijem javnom sveučilištu u SAD-u, po načinu donošenja odluka temeljem institucijskih istraživanja, sveučilištu Twente u Nizozemskoj zbog razvoja primijenjenih istraživanja i načina na koji provode ideju poduzetničkog sveučilišta i sveučilištu u Edinburghu kao primjeru kako regionalno sveučilište može biti bolje ocijenjeno u sustavu znanstvene kvalitete.
Jednom ste rekli kako vam se čini da Rijeka gubi kritičnu masu građana i najavili ste aktivniju ulogu Sveučilišta u zajednici.
Imali smo nekoliko projekata s gradom kojima je cilj raspraviti ovu temu. Zaključili smo da Rijeka, kako i samo ime sugerira, teče, da je gradu obilježje protočnost i otvorenost migracijama. Ne moramo nužno privući ljude koji će doći i ostati, već mlade ljude i ljude koji se takvima osjećaju, znatiželjne i zainteresirane da provedu dio života u Rijeci. Da bismo to postigli, moramo biti zanimljivi, inventivni i kreativni, a to je nemoguće bez Sveučilišta, studenata i znanosti.
Imate li namjeru djelovati i izvan Rijeke, uključivati se u procese na razini države?
To je neizbježno. Stalna inicijativa prema donositeljima odluka i suradnja na nacionalnoj razini nužna je za javne institucije. Moje je iskustvo da otvorena, intenzivna i kvalitetno organizirana komunikacija s ministarstvima i općenito predstavnicima vlasti dovodi i do kvalitetnije politike i provedbe na razini sveučilišta.
Vaš postdoktorski istraživački projekt bio je na temu abortusa – pro et contra. Zašto vas zanima ta problematika?
Moja je filozofska preokupacija i praktična etika, osobito teme bioetike i reproduktivne autonomije. Nekako sam se osjećala odvojeno od svijeta baveći se pitanjima spoznaje i istine, trebala mi je “akcija”.
Kakav je vaš stav o pobačaju?
Smatram da je pitanje pobačaja ozbiljno moralno pitanje za svaku osobu, ali da žena ima pravo na pobačaj i da joj zakoni to trebaju osigurati. Moje je stajalište da trenutkom začeća ne započinje život osobe koja ima pravo na život te da pobačaj nije ubojstvo. Vjerujem da se namjerno proizvodi konfuzija i emocionalna angažiranost oko kompleksnog pitanja kada započinje život ljudskog bića, a kada započinje život osobe sa svim pravima koje osobe imaju. U trenutku začeća, oplođeno jajašce ima prava potencijalne osobe koja, u usporedbi s pravima žene, ne mogu biti prevladavajuća. Treba njegovati kulturu života, isticati važnost vrijednosti života, educirati o kontracepciji i planiranju začeća kako bi se dilema pobačaja što rjeđe postavila pred bilo koga u realnom životu.
Ustavni sud odlučio je da se pobačaj ne smije zabraniti zakonom i naložio je da se u roku od dvije godine donese novi zakon koji će odrediti edukativne i preventivne mjere kako bi pobačaj bio izuzetak. Kako komentirate odluku Ustavnog suda?
Smatram da je ovo povijesna odluka i to zbog sadržaja koji ukazuje na promišljenost i stručnost. Procjenjujem da je odluka u potpunom suglasju s ustavnim rješenjima velike većine europskih zemalja te da bi suprotna odluka bila neutemeljena. Posebice pozdravljam stav o aktivnom poduzimanju mjera koje bi spriječile dovođenje žena i partnera u tešku situaciju odlučivanja o pobačaju, pri čemu mislim na pravodobnu, cjelovitu i znanstvenu edukaciju u školama.
Zamjenica ste predsjednika kazališnog vijeća riječkog HNK. Mogu li se sadržaji iz kulture i umjetnosti bolje povezati s obrazovanjem?
Planiram posebno raditi na osnivanju novih umjetničko-istraživačkih centara i studijskih programa. Sveučilište već izvrsno surađuje s HNK Ivana pl. Zajca, a planiramo i tijesnu institucionalnu i programsku povezanost. Planira se i osnivanje Akademskog teatra, u čemu će Rade i Lenka Šerbedžija te njihovi suradnici imati moju podršku. Rijeka ima pred sobom veliku mogućnost kao Europska prijestolnica kulture za 2020., a Sveučilište i ja osobno smo sve vrijeme kandidature bili involvirani kao partneri. Vidim goleme potencijale u ovom partnerstvu s Gradom i novoosnovanim društvom Rijeka 2020. Štoviše, godinu 2020. vidim kao točku preokreta za Rijeku, pa posljedično i za Sveučilište.