Hajduk je Francku Ohandzi za svaki gol nudio 1250 eura
Osijek i, nešto manje Rijeka, žele Kamerunca
Ohandza je prebačen u B momčad, neće putovati s prvotimcima u Tursku. Čeka se rasplet u kojem ga Hajduk više ne želi
Bio je Frane Zolja, navijači su ga obožavali, dugo nije bilo igrača, koji je naprečac osvojio srca splitske publike kao što je to napravio Franck Ohandza. U samo mjesec dana napadač iz Kameruna postao je jedan od simbola Hajduka, ali to je bilo u ljeto 2015. godine. – Dobili smo nevjerojatnog igrača – govorio je tada šef struke Goran Vučević, koji ga je doveo iz Sesve- ta kao posuđenog igrača Dinama. Ohandza je zabijao, oduševljavao, njegovo slavlje pogotka kao da ispaljuje zolju postalo je simbol tadašnjeg Hajduka.
Prečesto ozlijeđen
Međutim, u rujnu 2105. godine stigla ga je ozljeda, sezona je bačena u vjetar. Oporavci, traženje liječnika po cijelo Europi, teško se Ohandza vraćao. S novom sezonom u Hajduk su stigli i novi ljudi, stigli su i novi igrači poput Márka Futácsa i Saida Ahmeda Saida, koji igraju na Ohandzinoj poziciji. Opet je ušao dobro u sezonu, ali ozljeda ga je izbacila iz stroja. Pregledi su otkrivali malo, Ohandza je dane provodio na terapijama, a počela se vrtjeti i priča o novom ugovoru. Naime, u ljeto 2017. godine Ohandza je slobodan, Hajduk je želio s njim potpisati novi ugovor, ponudio mu je 33,3 posto viši ugovor. Igrao je za osam tisuća eura bruto, vlada novog predsjednika Ivana Kosa ponudila mu je 12 tisuća eura mjesečno. Ali, Ohandza i njegov tabor tražili su 180 tisuća eura po sezoni, željeli su doći u platežni razred najskupljeg igrača Hajduka Márka Futácsa. – Futács je igrač A klase, sam Bog nam ga je poslao – govorio je o kvalitetama mađarskog napadača tadašnji trener Marijan Pušnik. Hajduk, s velikim sumnjama u Ohandzino zdravlje, uz taj povišeni ugovor nudio je i bonus za golove.
Sad svi žele rastanak
Svaki kojeg bi Ohandza zabio vrijedio bi 1250 eura, ali ta opcija bi se aktivirala nakon pet postignutih golova. Ništa od dogovora, na Ohandzinu odbijenicu Hajduk mu je snizio fiksni dio od 12 tisuća eura, ali povećao bonuse, koje je uvjetovao s minimalno 25 odigranih utakmica po sezoni. Po Hajdukovu izračunu, ako bi Ohandza odigrao 25 utakmica bio bi najbolje plaćeni igrač Hajduka, otišao bi više od 200 tisuća eura po sezoni. Ali, ni to nije odobrovoljilo Ka- merunca, koji je tražio 180 tisuća eura s tim da je napravio ustupak i ugovor bi potpisao 1+1. Priča je, za sada, završila tako. Na djelu je iscrpljivanje, s tim da će i Ohandza (sada je u B momčadi) i Hajduk sve učiniti kako bi možda pronašli klub, koji će ga otkupiti već sada. To je, kako se govori u modernom poslovanju “win-win” kombinacija. Ohandza bi igrao, a Hajduk nešto zaradio. U ovoj varijanti Hajduk ima mjesečno plaćati ugovor od osam tisuća eura, nema igrača na raspolaganju, a Ohandzi cijena pada, jer ne igra. Navodno ima nekih kombinacija s Japanom, a u nekim kuloarima spominje se i interes Rijeke. Ali Matjažu Keku Ohandza je tek druga napadačka opcija. Prva je Márko Futács u što je teško vjerovati. Hajduk se ne bi usudio u ovim okolnostima prodati možda i najboljeg igrača momčadi...
Ohandzi su nudili opciju po kojoj je mogao zaraditi naviše od svih, ali i to je odbio