Da sam znao da se Milanović u jeku kampanje ide sastati s Klemmom, usprotivio bih se
Pobijedi li na stranačkim izborima, Ostojić najavljuje jačanje rada s članstvom, ponovno uključivanje lijevih intelektualaca, otvaranje dijaloga sa sindikatima i udrugama, jasno programsko pozicioniranje...
Potpredsjednik SDP-a Ranko Ostojić slovi za jednog od favorita za novog šefa SDP-a. U tu se utrku bivši ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade upustio prvi, odmah nakon što je aktualni predsjednik Zoran Milanović objavio da se ne planira ponovno kandidirati za predsjednika. I iako iza njega nisu stali ljudi iz samog vodstva stranke, u SDP-u ga itekako drže ozbiljnim kandidatom jer ima podršku mnogih “običnih” članova SDP-a koji ga poštuju jer je “fajter” i čovjek bez dlake na jeziku. Među prvima je predstavio i svoj program kako vidi novi SDP, a potom krenuo i na “turneju” po Hrvatskoj kako bi uvjerio članstvo zašto bi baš njemu trebali dati svoj glas. Razgovarali smo što će učiniti ako pobijedi, zbog čega je SDP uopće izgubio izbore, ali i što misli koliko će trajati nova Vlada.
Što zaključiti iz činjenica da je devet kandidata za novog šefa SDP-a, je li to znak da stranka nema jasan plan za budućnost?
Broj kandidata govori da je SDP jaka i demokratska stranka u kojoj postoji velik broj članica i članova koji svojim angažmanom mogu pridonijeti boljitku stranke i države.
Nakon tjedan dana prikupljanja potpisa, vjerujete li da ula- zite u drugi krug i tko su vaši birači u stranci?
Nakon što sam u ovih desetak dana obišao gotovo pedeset organizacija na terenu, razgovarao s članicama i članovima SDP-a od Čabra do Supetra, Babine Grede, Zaboka, Slavonskog Broda, Splita i Zagreba, siguran sam da je moja kandidatura bila pravi potez i da naši ljudi prepoznaju zbog čega sam se kandidirao. Zbog te podrške siguran sam i u uspjeh na stranačkim izborima.
Većina vodstva javno podržava Orsata Miljenića koji je u stranci tek od siječnja. Iznenađuje li vas to?
SDP glasa po načelu jedan član – jedan glas. O predsjedniku SDP-a, za razliku od drugih stranaka, odlučuju članice i članovi svojom glavom, a ne vodstvo stranke koje se posloži iza jednog kandidata.
Ako postanete novi predsjednik SDP-a, što će biti vaši prvi potezi u osnaživanju stranke?
Rad na jačanju organizacije stranke, jačanje rada s članstvom, ponovno uključivanje lijevih intelektualaca, ponovno otvaranje dijaloga sa sindikatima i udrugama civilnog društva, jasno programsko pozicioniranje stranke, samo je dio onoga s čime treba krenuti odmah nakon okončanja unutarstranačkih izbora. Na taj ćemo način stvoriti kvalitetne politike. Ali stranku treba jačati i prema vani, a ne samo unutra. Trudit ću se da bolje i konstruktivnije nastupamo u Saboru, Klub zastupnika mora postati kompaktniji, organiziraniji, uvest ćemo jasnu podjelu poslova i svesti improvizaciju na minimum. Bez obzira na to što smo oporba i ne trebamo održavati većinu potrebnu za usvajanje odluka, naše zastupnice i zastupnici bit će obvezni dolaziti na sjednice ako nisu zauzeti radom na terenu. Potrebna nam je i bolja komunikacija s drugim strankama u oporbi koje dijele naše vrijednosti, tako ćemo stvoriti jak i funkcionalan oporbeni blok koji će prisiliti vladajuće da uvažavaju naše prijedloge.
Najavljujete reviziju Vatikanskih ugovora. Što biste konkretno mijenjali u tim ugovorima?
Revizija Vatikanskih ugovora dio je mojih ideja za promjene koje su Hrvatskoj potrebne na području obrazovanja, poput jačanja materijalnog položaja nastavnika, ulaganja u nove škole, inzistiranja na građanskom odgoju. Naš Ustav Hrvatsku definira kao sekularnu državu i pregovore sa Sv. Stolicom oko revizije Vatikanskih ugovora treba graditi upravo na toj ustavnoj odredbi. U izmjenu tih ugovora krenut ćemo upravo na način koji je njima propisan. Ja se jasno zalažem za svoje stavove, ali sam prije svega legalist. Dakle, razgovorima i razmjenom razmišljanja s našim partnerima 20 godina stare ugovore treba prilagoditi trenutku u kojem danas živimo. Kao minimum, smatram da je potrebno što prije osigurati da vjeronauk bude prvi ili zadnji školski sat, čime izlazimo ususret onoj djeci koja ne pohađaju vjeronauk, a danas sama sjede u hodniku škole dok nastava iz tog predmeta ne završi.
Nije li upravo vjeronauk u školama “koštao” SDP izbora 2007. godine?
HDZ je 2007. godine pobijedio na izborima jer se u kampanji služio neistinama, a novcem ukradenim putem Fimi medije i na druge načine financirao je najskuplju izbornu kampanju u hrvatskoj povijesti. Hrvatsko društvo je katoličko i takav stav naići će na otpore. A i takve teme uvijek dijele društvo.
Mislite li da bi SDP s takvom politikom i dalje bio stranka od 30 posto podrške?
Čini mi se da pitanje vjeronauka i sada dijeli društvo. Kao i mnoge druge teme koje sam otvorio u kampanji poput građanskog odgoja ili zaštite prava radnika. A naša obveza kao političke stranke je da napokon počnemo govoriti i o takvim temama, a ne da zabijamo glavu u pijesak i pravimo se da one ne postoje. Obveza je SDP-a govoriti o svim temama koje su važne građankama i građanima Hrvatske i ja od njih neću bježati. Ono što u ovim unutarstranačkim izborima predlažem ide upravo za stvaranjem ustroja stranke u kojem će članstvo i simpatizeri biti puno više uključeni u donošenje odluka i stvaranje politika. Oni će odlučiti kakvu stranku žele i kako ćemo zajedno postići da SDP ima podršku daleko veću od tih 30 posto.
Nema nevažnih tema, no je li revizija Vatikanskih ugovora nešto što bi SDP-u trebalo prvo biti u fokusu?
Tako je! Nema nebitnih tema, zbog toga sam u kampanji otvorio i temu zaštite prava radnika, među ostalim i povećanjem minimalne plaće, koja u Hrvatskoj iznosi 39 posto prosječne, a već u susjednoj Sloveniji 51 posto i
smatram da se ona i kod nas mora povećati. Ali, očito je veći interes kod vas u medijima izazvalo pitanje Vatikanskih ugovora pa i u ovom intervjuu već neko vrijeme govorimo o njima, a ne o radnicima i radničkim pravima.
Kažete da Hrvatskoj treba ljevica. Koliko se danas uopće može ići lijevo, prije svega u ekonomskom smislu?
Za ljevicu postoji ogroman prostor, pogotovo kada se govori o ekonomskim temama. Ekonomski napredak je cilj, ali je pitanje na koji način će se taj cilj ostvariti. Desnica se bavi samo gospodarskim rastom, a ljevica, pogotovo socijaldemokracija, kod planiranja gospodarske politike zemlje vodi računa i o gospodarskom rastu i o društvenoj pravednosti i o održivosti rasta. Već sam kao
primjer naveo pitanje minimalne plaće, ali tu je i pitanje tzv. gender gapa, odnosno razlike u plaći između žena i muškaraca, pitanje zaštite i očuvanja našeg okoliša, novih metoda razvoja poduzetništva koje uključuje povezanost poduzetnika i zajednice... Mjesta je za ljevicu na ekonomskoj sceni puno. SDP je u svom mandatu donio Zakon o životnom partnerstvu. Treba li se stranka boriti da se homoseksualnim parovima omogući i posvajanje djece? Zakon o životnom partnerstvu je nešto na što Hrvatska može biti ponosna. Trenutačno je prioritet raditi na njegovoj punoj provedbi u praksi, a nakon toga ćemo razgovarati o potrebnim izmjenama. Međutim, kao roditelj mogu reći da je za dijete puno važnije da u svojoj obitelji bude voljeno i poštovano od toga jesu li mu roditelji heteroseksualni ili homoseksualni par. Kako gledate na najave izmjena Zakona o pobačaju, ima li za tim potrebe s obzirom na to da je na snazi zakon još s kraja 70-ih godina prošlog stoljeća? Unatoč datumu donošenja, Hrvatska ima dobar i moderan zakon koji regulira pobačaj i ne mislim da ga treba mijenjati. Da je tome tako, najbolje se vidi iz brojki: u 2014. Hrvatska, u kojoj je pobačaj dopušten, imala je 3020 pobačaja, a iz Irske, u kojoj je izuzetno ograničen, više od 3700 žena je radi pobačaja putovalo u Veliku Britaniju. Dakle, njihov restriktivan zakon doveo je do većeg broja pobačaja nego hrvatski liberalan, što je jasan pokazatelj da restriktivnost zakona nije u korelaciji s brojem pobačaja. Da rezimiram: ono što podržavam je pravo žene na izbor, a ne podržavam to da grupa ljudi sazna ime žena koje su se odlučile na tako traumatičan čin te ih dočekuje u krugu bolnice i zbog toga proziva. Kako komentirate postupke slovenskih vlasti koje će 27. listopada pokopati kosti prvih 796 od ukupno 3000 partizanskih žrtava iz Hude jame. Što bi Hrvatska o tom pitanju trebala učiniti? Svaka, ali svaka žrtva zaslužuje poštovanje i pijetet. Stoga je obveza države da s dužnom pažnjom postupa sa žrtvama rata i poraća i da im omogući dostojno posljednje počivalište. Što je s arhivom CK SKH. Hoćete li se zalagati da SDP promijeni zakon da SDP više ne nadzire korištenje arhive? SDP je dokumentaciju bivšeg SKH davno predao Državnom arhivu i s njom se postupa u skladu sa Zakonom i tako već dugi niz godina. Ta je arhiva dostupna, a ako oni koji su na vlasti smatraju da zakon koji regulira pitanje postupanja s arhivskom građom treba promijeniti, neka to učine. Kad danas “vrtite film”, imate li odgovor zašto ste izgubili izbore? Prošla Vlada bila je najgora vlada u našoj novijoj povijesti. Srušena je ponajprije djelovanjem zastupnika SDP-a u Hrvatskom saboru. Nažalost, taj uspjeh ni- Nastavak na 6. stranici
Arhiva SKH je dostupna, ako vlast smatra da zakon koji regulira pitanje postupanja s tom građom treba mijenjati, neka ga mijenja HSS nije korektan prema biračima i koalicijskim partnerima. Bojim se da je postupanje Kreše Beljaka primjer onoga što narušava povjerenje građana u politiku
smo kapitalizirali, a kada tome pribrojimo nekoliko pogrešnih koraka u kampanji, kao i činjenicu da nismo inzistirali na provođenju izbora već u srpnju, vidljiv je razlog za neuspjeh. Jeste li vi osobno znali da se Milanović planira sastati s Josipom Klemmom i ostalim braniteljima? Nisam i ne bih ga podržao da sam znao za njega. Kako komentirate postupke Kreše Beljaka i kako danas gledate na činjenicu da ste HSS-u dali pet mandata? SDP nikada nije ulazio u samostalnu odluku drugih stranaka o njihovoj političkoj budućnosti pa neću ni ja danas. Mogu imati razumijevanja za njihove postupke, ali isto tako moram reći da nije korektno ni primjereno prema biračima i koalicijskim partnerima izaći na izbore s jednom političkom opcijom, a onda pretrčavati drugoj. Bojim se da je upravo takvo postupanje primjer onoga što narušava povjerenje građana u politiku. Mislite li da je stranka pogriješila što nakon prošlih izbora nije mijenjala predsjednika već išla opet s Milanovićem na izbore? Vi zaboravljate da je Zoran Milanović za predsjednika stranke izabran na unutarstranačkim izborima na kojima nije bio jedini kandidat. Članice i članovi su se odlučili za njega jer su, a i ja među njima, vjerovali da je on bolji izbor. Nismo mi parlamentarne izbore izgubili zbog toga, već zbog grešaka koje smo činili nakon tih unutarstranačkih izbora, od kojih ste neke i vi naveli. Što je s HNS- om? Treba li po vama stranka na iduće izbore izaći samostalno ili u koaliciji? HNS je naš dugogodišnji koalicijski partner, ne samo u državi nego i u mnogim općinama, gradovima, županijama. Suradnja s njima je nekada lakša, a nekada teža, kao i u svakoj suradnji. A kakva će biti u budućnosti, to je sada gotovo nemoguće prognozirati, međutim, o jednoj činjenici ćemo uvijek morati voditi računa, a to je možemo li sami dobiti izbore ili ne. E, o odgovoru na to pitanje ovisi i odgovor hoćemo li na neke buduće izbore sami ili u koaliciji. Idući bismo tjedan trebali dobiti novu Vladu. Vjerujete li da će ta Vlada trajati za razliku od prošle? S obzirom na to da su se dogovorili o onome što im je najvažnije, a to su fotelje, da o stvarnim problemima hrvatskih građanki i građana nisu rekli ni a, da je Most po ne znam koji put odstupio od svojih jamstava i garancija, sve pretpostavke za dug i uspješan brak između Mosta i HDZ-a stvorene su. Podijeljeni su saborski odbori. Hoćete li opet biti na čelu Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i očekujete li opet opstrukcije o tom pitanju? To će ovisiti o odluci mojih kolega iz kluba zastupnika SDP-a. Držim da sam taj posao, kao i druge prije njega, obavljao na primjeren način. Slučaj bivšeg šefa SOA-e Dragana Lozančića otvoren je u prošlom sazivu Sabora, ali nije zaključen. Planirate li to ponovno otvarati kao temu i u ovom sazivu i što kažete na činjenicu da Lozančić još nema novu službu? Taj je slučaj jedan od boljih pokazatelja sveg jada Mostove i HDZove vlasti. Čovjeka koji je odradio vrhunski posao za državu bacili su na ulicu. Sada će imati priliku za popravni, nadam se da će je iskoristiti.
Za ljevicu ima puno mjesta: treba dići minimalne plaće, izjednačiti plaće žena i muškaraca...