Umjesto ideologije nuditi radna mjesta
(...) O gospodarskom se programu priča znatno manje nego o crvenoj opasnosti, jugofilima i udbašima koje treba lustrirati, domoljublju i općenito o tome tko više ili manje voli Hrvatsku. Ta je ljubav imaginarna, pogotovo kad se svede isključivo na fraze i isticanje nacionalnih simbola, i sama po sebi nije jamstvo poštenja ni onih koji o njoj govore, a kamoli gospodarskog rasta i boljeg života za sve hrvatske građane. Političkim opcijama, i jednoj i drugoj, koje na tim pitanjima zasnivaju glavninu svog političkog djelovanja nije onda ni preostalo drugo nego se natjecati u disciplini ocrnjivanja suparnika, ideološki ratovati i periodično raspirivati strasti koje su odavno već trebale biti stvar prošlosti. Nažalost, još uvijek je previše onih koji su spremni prihvatiti tu vrstu podjela jer boreći se protiv nepostojećeg protivnika nalaze dobru priliku da se eksponiraju u javnosti, a neki i smisao svog postojanja. Fašizam je odavno poražena ideologija, a antifašizam je postao civilizacijsko postignuće. Koliko god se netko trudio da uskrsne jedno ili kompromitira drugo, neće uspjeti. Moguće je na tom tragu animirati dio birača, ali ipak ne pretežit. Veliku većinu građana najviše zanima sadašnjost i budućnost, posebice ovo drugo. Što prije to shvate aktualne političke elite, to bolje za Hrvatsku. Onda će nam umjesto ideologije nuditi radna mjesta, a umjesto busanja u domoljubna prsa kvalifikacije i jamstva da su u stanju povesti zemlju put demokratski i gospodarski razvijenih zemalja zapadnog svijeta. visitor *cijeli tekst pročitajte na političkom portalu Večernjeg lista Barometar hr.
Je li Hrvatska zaista nova Grčka, kako tvrde pojedini njemački mediji u seriji kritičkih izvještaja? Po nizu pokazatelja, nije. Hrvatska, za razliku od Grčke, ima uredan pristup financiranju na tržištu. Ali, opet, po nizu drugih pokazatelja jest. Najgore što se u raspravi o tom pitanju može dogoditi jest da postane slična raspravi o tome koje je boje haljina na onoj famoznoj fotografiji koja se nedavno proširila internetom. Zbog psihologije vida, odnosno načina na koji ljudski mozak obrađuje informacije o bojama koje vidi oko, čitav svijet se podijelio na ljude koji u jednoj te istoj fotografiji ženske haljine zaista vide bijelu i žutu boju, i na one koji zaista vide plavu i crnu. Ne postoji čovjek koji vidi obje, kao što ne postoji onaj koji ne vidi nijednu od te dvije kombinacije. Odgovor na pitanje je li Hrvatska nova Grčka ne bi trebao biti tako polariziran. Razuman čovjek trebao bi vidjeti da, iako ovog trena nismo doslovno u istom gospodarskom košu s Grčkom, u tren oka Hrvatska se može probuditi u takvoj situaciji. A samo pitanje “je li Hrvatska nova Grčka” nije trivijalno i ne treba ga zaobilaziti jer razumna rasprava o tom pitanju sada mogla bi Hrvatsku poštedjeti nekih nerazumnih, kaotičnih situacija kasnije. Hrvatska trenutačno uživa povoljne uvjete zaduživanja i refinanciranja svoga duga na tržištu, no to je isključivo zato što su vanjske okolnosti (mjere kvantitativnog monetarnog popuštanja koje je u siječnju pokrenula Europska središnja banka) spustile prinose na državne obveznice. Umjesto da to “nenormalno” povoljno razdoblje iskoristi za reforme kako bi bila spremnija za “normalno” nepovoljnije razdoblje, Hrvatska po ocjenama Europske komisije postiže tek ograničeni napredak u ispunjavanju ekonomskih preporuka koje joj je Unija dala prošle godine. Značajan napredak Hrvatska je postigla samo u jednoj od osam preporuka, a ta jedna nije uopće bila reformska mjera, nego provođenje “stres- testa” hrvatskih banaka. Nijedna zemlja EU nema stopostotni učinak u ispunjavanju ekonomskih preporuka Bruxellesa, no Hrvatska ima jedan od najslabijih učinaka. To nije tragedija samo po sebi. Ali jest tragedija kad čujete podatak, koji je ekonomski analitičar Velimir Šonje nedavno iznio u HTV-ovoj emisiji Otvoreno, da Hrvatska iz svog proračuna na kamate troši 3,5 posto BDP-a, što je ekvivalent rashodima za javno obrazovanje. Hrvatska ima Nejasno je zašto Hrvatska ignorira pristupanje fiskalnom paktu, koji su potpisali svi u EU osim Britanaca primarni deficit proračuna (minus u razlici između prihoda i rashoda, ne računajući rashode koji odlaze na kamate na dug), što znači da konstantno posuđuje dodatni novac da bi imala za plaće, mirovine i druge redovne rashode. U tom sitnom, ali bitnom detalju Hrvatska nije Grčka. Grčka, naime, nema primarni proračunski deficit, a grčki ministar financija Yannis Varoufakis tvrdi da ta zemlja “nikad više neće morati posuditi nijedan euro da bi isplaćivala plaće, mirovine i slično”. Prošloga je tjedna, da bi uvjerio partnere u eurozoni da nema opasnosti od povratka Grčke iz primarnog suficita u primarni deficit proračuna, iznio prijedlog za koji tvrdi da je radikalan i inovativan. Fiskalno vijeće, neovisno tijelo sastavljeno od stručnjaka, dobilo bi ovlasti automatski aktivirati horizontalno smanjenje proračunskih rashoda ako ekonomske prognoze pokažu opasnost od primarnog deficita u proračunu. Automatski, objasnio je Varoufakis, znači mimo parlamenta i bez političkog odlučivanja. Navodno, dužnosnici eurozone uzvratili su Varoufakisu tvrdnjom da to nije ništa novo jer je takva “fiskalna kočnica” zapisana u fiskalnom paktu koji su 2012. ( prije ulaska Hrvatske u EU) potpisale sve države Unije osim Velike Britanije i Češke. U međuvremenu su lani u Česi pristali na taj pakt, a potpuno je nejasno zašto nema baš nikakve rasprave o tome želi li Hrvatska zaista ignorirati taj pakt. Stručnjaci poput Velimira Šonje smatraju da bi mu trebala pristupiti i tako pojačati regulatorni okvir fiskalne odgovornosti. “Neshvatljivo je kako je ta tema kod nas ostavljena po strani, kao da nemamo nikakvih problema”, kaže Šonje. Hrvatska nije kao Grčka jer nije ni u eurozoni ni u programu međunarodne pomoći. No, Hrvatska jest kao Grčka jer hrvatska fiskalna situacija nije održiva. Fiskalna prilagodba morat će se dogoditi kad-tad. I trenutačno samozadovoljstvo, sažeto u argumentu “nismo u takvim problemima kao Grčka”, zapravo odaje da Hrvatska jest kao Grčka. Jer upravo takav stav dovodi zemlje poput Grčke i Hrvatske do trenutka kad glava lupi o zid, a voda dođe do grla.