Nikad nisam požalio što me Dinamo nije prodao u Bolognu
Niko kovač Znamo se iz mlade vrste, i tamo je tražio disciplinu i red, to je normalno
Opel Corsa lagano je prilazila maksimirskom jugu, mnogo ranije negoli su plavi trebali početi s treningom. Marko Pjaca (19) među prvima je stigao pred svlačionice Dinama. – I dalje vozim isti auto, polako. Ima vremena, kad dođe vrijeme, kupit ću nešto bolje – kazao je Pjaca. Koji bi to automobil bio? – Doista ne znam, kad odlučim da ću promijeniti automobil, provest ću nekoliko dana na internetu i istraživati.
Mogao sam bolje u Splitu
Dakle, ostat će s malim opelom, kao što je i dalje ostao živjeti s roditeljima. – I dalje smo u istom stanu. Pa sad ste “u lovi”, mogli ste i popraviti stambeno pitanje, zar ne? – Ma nee, dobro nam je ondje – kaže Marko koji i dalje novac zarađen u Dinamu, a nije to malo (procjenjuje se 300.000 eura godišnje), daje roditeljima. No, novac, stanovi ili automobili nisu u fokusu Marka Pjace, već nogomet. Na Poljudu se opet predstavio u odličnom izdanju. Jeste li vjerovali da opet možete napraviti preokret? – Iskreno, do samog kraja sam vjerovao. Nije lako vratiti se, ali osjećao sam da ćemo opet doći do pozitivnog rezultata. Na obje strane bilo je dosta mladih igrača i upravo su oni obilježili derbi. – Vjerujem da je to dobro za naš nogomet, budemo li se nastavili razvijati kako treba. Dobro sam igrao, ali mogu bolje, nedostajao je gol. Ustalili ste se u momčadi, no na ljeto će, kad svi budu
Debitirao je protiv cipra, opalio škarice i pogodio prečku
zdravi, opet biti velika konkurencija. – Bit će gužva, ali vjerujem u sebe, pokušat ću biti što bolji, zabijati i izboriti se za udarnih 11. Bila je ta ponuda Bologne, jeste li u negdje u kutu stana ipak zažalili što niste otišli? – Ni u jednom trenutku. Lijepo je kad čuješ da netko za tebe nudi osam milijuna eura, to je priznanje tvom radu. Meni je to samo poticaj da i dalje budem sve bolji. A za odlaske ima vremena, mlad sam, igram u svom klubu, u najboljem klubu u državi, tako da nema žaljenja. Spominje vas se i u kontekstu dortmundske Borussije? – Vidio sam na internetu, ali pojma nemam o tome. Meni se nitko nije javio. Nije vas zvao Jürgen Klopp? – Nije, ha-ha.
Tata stalno traži pogreške
Opet je u kadru reprezentaciju za susret s Norveškom. – Ne mogu reći da je očekivano, ali sam se nadao i veselim se, nema ništa veće od toga. Imate 12 odigranih minuta za vatrene, protiv Cipra. – Bilo je to posebnih 12 minuta, imao sam i one škarice, pogodio prečku. Kako je biti u društvu naših zvijezda? – Ma to su sve normalni dečki, nitko se ne ponaša kao nekakva zvijezda. Jedino se vidi velika kvaliteta, uh, kakvi su to igrači! Je li Niko Kovač stroži od Mamića? – Znamo se iz mlade reprezentacije i ostao je isti, i u svojim zahtjevima, red i disciplina. U odnosu na Zokija mi je teško reći, pa malo sam bio u reprezentaciji da bih vukao usporedbu. Vratimo se još malo obitelji, roditelji su bivši sportaši, tata Željko bio je hrvač, mama Višnja džudašica. No, sestre su otišle u psihologiju i farmaciju, ali i one su bile sportašice (odbojka i skokovi u vodu). Tako da se u kući puno razgovara o sportu. Najviše ipak s tatom. – Jako puno razgovaramo, on mi je i najveći kritičar. I kad odigramo odličnu utakmicu, on će naći nešto gdje sam morao bolje. Nije to loše, tako napredujem – zaključio je Pjaca za tjednik Max.