Jesi li ti, draga Ameriko, pomagala ili na neki drugi način sudjelovala u ubijanju više od dvanaest tisuća djece u Gazi?

Hoće li Izrael snositi posljedice? LEGITIMNO PRAVO NA OBRANU PRETVORILO SE U MASAKR

Jedno od legendarnih pitanja koja Sjedinjene Američke Države postavljaju ljudima kad traže vizu za ulazak u tu zemlju glasi: Jeste li ikada zapovjedili, poticali, počinili, pomagali ili na neki drugi način sudjelovali u genocidu? Sasvim logičan odgovor ovih bi dana mogao glasiti: Ne, a vi?

Nije da ikoga želimo poticati da u svom zahtjevu za američku vizu daje takav odgovor. Jasno je kao dan da na tom konkretnom pitanju bilo koji odgovor osim kratkog i jasnog “ne” povlači za sobom vjerojatno odbijanje zahtjeva za vizu. Ne samo na tom, nego i na ostalim pitanjima koja glase: “Namjeravate li sudjelovati u špijunaži, sabotaži, kršenju izvoznih ograničenja ili bilo kojoj drugoj ilegalnoj aktivnosti tijekom boravka u Sjedinjenim Državama?” I, posebno neobično, jer tko bi ikad na to odgovorio potvrdno: “Namjeravate li sudjelovati u terorističkim aktivnostima tijekom boravka u Sjedinjenim Državama ili ste bilo kad sudjelovali u terorističkim aktivnostima”?

Srećom, to su pitanja na koja hrvatski državljani više ne moraju odgovarati u zahtjevu za američku vizu jer Hrvatska od jeseni 2021. uživa u bezviznom režimu sa SAD-om. Hrvatski državljani koji u SAD putuju turistički ili na kraća poslovna putovanja trebaju najaviti svoja putovanja u Ameriku podnošenjem zahtjeva u sustavu ESTA, gdje također treba odgovoriti na niz pitanja, ali ondje su terorizam, špijunaža, sabotaža i genocid sažeti u jedno: “Namjeravate li se baviti terorističkim aktivnostima, špijunažom, sabotažom ili genocidom”?

Pitanje u zahtjevu za američku vizu, baš u tom obliku citiranom na početku ovog teksta, aktualno je, naravno, zbog Gaze. Jesi li ti, draga Ameriko, pomagala ili na neki drugi način sudjelovala u tome, što jest započelo kao legitimno pravo Izraela na samoobranu, nakon zaista brutalnih Hamasovih napada na Izrael 7. listopada 2023., ali se pretvorilo u poprilično neselektivno ubijanje stanovnika Gaze i nevinih civila, a ne samo pripadnika terorističke organizacije Hamas? Više od 30 tisuća ljudi, od čega više od 12 tisuća djece, ubijeno je u ratu Izraela protiv Hamasa u pojasu Gaze. Više je djece ubijeno u četiri mjeseca u Gazi nego u svim ratovima u svijetu u protekle četiri godine, prema podacima UN-ove agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama, UNRWA-e.

Ubijeno kako? Među ostalim, i američkim oružjem. Gotovo 70 posto stranog naoružanja, streljiva i opreme kojima se koriste Izraelske obrambene snage američkog je porijekla i američke proizvodnje. Američka vojna pomoć Izraelu sustavna je, dugoročna i vrijedna je oko 3,8 milijardi američkih dolara godišnje. Što je sve u redu, ima svoju logiku i razloge, ali kad se to oružje koristi ovako kao što se koristi u Gazi, onda sva pitanja koja Amerika postavlja drugima mogu, i trebaju, biti postavljena i onome tko ih postavlja.

Ne treba se prepuštati antiamerikanizmu koji je samom sebi svrha. Ne treba nikad ni zaboraviti kako je ovaj rat počeo. Teroristička organizacija Hamas, koja upravlja Gazom, pobila je 7. listopada 2023. oko 1200 Izraelaca u jednom danu i otela više od 200 talaca. Od kojih je stotinjak, procjenjuje se, i dalje živo u zatočeništvu, 189 dana poslije Izrael je imao, i ima, legitimno pravo na obranu, koje podrazumijeva i uništenje vodstva terorističke organizacije i oslobađanje zatočenih taoca. Ali Izrael se u korištenju tog prava nije držao, i ne drži se, međunarodnog humanitarnog i međunarodnog ratnog prava. Izrael se nije držao ni dobronamjernih savjeta da ne ponavlja greške koje su Sjedinjene Američke Države počinile nakon terorističkih napada na tu zemlju 11. rujna 2001. godine. Predsjednik Joe Biden je apelirao na Izraelce da ne dopuste da ih u reakciji na terorističke napade vodi osjećaj bijesa. Jer taj osjećaj pridonosi stvaranju podjednake ili još veće tragedije.

Thomas Friedman, kolumnist New York Timesa i jedan od najboljih poznavatelja Izraela i Bliskog istoka, prije mjesec dana je napisao: “Nitko zdrave i poštene pameti ne može gledati na izraelsku kampanju uništenja Hamasa, koja je ubila više od 30 tisuća Palestinaca u Gazi, od čega su trećina bili borci, i pritom ne zaključiti da je nešto tu opasno pošlo po zlu.” Friedman piše da je od početka imao predosjećaj o tome, a s vremenom se uvjerio, da je premijer Benjamin Netanyahu poslao izraelske vojnike u Gazu bez ikakvog koherentnog plana kako tim područjem upravljati nakon likvidacije Hamasa ili primirja. A, po njemu, samo je jedna stvar gora za Izrael, i za stanovnike Gaze, od toga da Hamas kontrolira Gazu. A to je da Gazu ne kontrolira nitko. Da njome ne upravlja nitko, i da svijet pritom očekuje od Izraela da ondje uspostavi red i mir, no da Izrael to ne želi ili ne može učiniti, tako da Gaza postane poprište permanentne humanitarne krize.

Matthew Parris, kolumnist londonskog Timesa, zaključuje kako je Netanyahuova politika dovela do toga da Izrael gubi simpatije i podršku svijeta, što ide izravno na ruku neprijateljima te zemlje.

Prije devet dana američki predsjednik Biden u telefonskom je razgovoru prvi put izravno rekao premijeru Netanyahuu da će Izrael snositi posljedice ako ne promijeni način na koji ratuje u Gazi. Ako se ne poboljša humanitarna situacija za civile, da će Washington razmotriti promjene u američkoj podršci Izraelu. Slična poruka došla je i iz usta britanskog šefa diplomacije Davida Camerona, koji je poručio da podrška UK-a Izraelu “nije bezuvjetna”. To nisu najsnažnije poruke, ali jesu nekakve poruke, koje u diplomatskom rječniku imaju snažnije značenje. Žalosno je, ipak, da su se takve poruke pojavile tek nakon zločina u kojem su izraelske rakete ciljale i ubile sedmero stranaca, volontera organizacije World Central Kitchen, koji su hrabro dostavljali hranu civilima u Gazi. Kao da životi toliko velikog broja stradalih Palestinaca, i tolike djece, vrijede manje i zaslužuju nikakvu ili puno slabiju verbalnu zaštitu sa zapada.

Pogled u retrovizor DOBRO JE DA NISMO KUPILI BORBENE ZRAKOPLOVE F-16 BARAK

U retrospektivi, možda je i dobro da Hrvatska nije od Izraela kupila rabljene borbene zrakoplove F-16 Barak. Nakon što je taj već dogovoreni posao propao, zbog izostanka suglasnosti SAD-a, Hrvatska je kroz novo prikupljanje ponuda odabrala kupiti od Francuske 12 rabljenih borbenih zrakoplova Rafale. Koji počinju stizati u Hrvatsku upravo ovog mjeseca. Da je dogovoreni posao bio ostvaren, da nije bilo američkog veta u zadnji čas, rabljeni izraelski primjerci F-16 Barak već bi bili isporučeni i prije novog rata u Gazi. Ali možda je na kraju sve bilo kako je trebalo biti.

Da je hrvatski odabir francuskih Rafalea dobar posao, pokazuje i Vučićev očajnički šoping u Parizu. Predsjednik Srbije ovoga je tjedna prilikom posjeta Francuskoj i susreta s predsjednikom Emmanuelom Macronom najavio da će Srbija uskoro potpisati ugovor o kupnji 12 novih Rafalea. Ne zna se ni kad bi stigli ni po kojoj cijeni. Ali zna se zašto ih Vučić odjednom tako žarko želi.

Obljetnica bombardiranja Srbije BEOGRAD I MOSKVA GRADE MIT O ZLOČESTOM NATO-u

Ovogodišnju, 25. obljetnicu NATO-ova bombardiranja Srbije vlasti u Beogradu i Moskvi opet su iskoristile za gradnju mita o velikom i zločestom NATO-u koji je, eto, uništio jednu miroljubivu i uzornu državu zvanu Jugoslavija koja nikome nije smetala. Opet su svoje sjećanje na raspad Jugoslavije reducirali i prezentirali stvari tako da se nekom neupućenom može činiti da apsolutno ništa vrijedno spomena nije prethodilo toj NATO-ovoj operaciji. Koja zaista jest bila pokrenuta bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a, ali kojoj su prethodili i genocid u Srebrenici, i politika etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva u sklopu serijske agresije velikosrpskog režima u Beogradu protiv Hrvatske, protiv Bosne i Hercegovine i protiv albanskog stanovništva na Kosovu.

Jedna osoba iz vojske naivnih Trumpovih obožavatelja, mlada dama po imenu Kingsley Wilson, na X-u je komentirala da je NATO “bombardirao pravoslavne kršćane, Srbe, po nalogu Hillary Clinton”. Temelj za takvu tvrdnju nalazi u knjizi Gaila Sheehyja iz 1999., gdje je objavljeno da prva dama SAD-a osam mjeseci nije razgovarala s predsjednikom Billom Clintonom nakon otkrića njegova seksualnog skandala s Monicom Lewinsky, ali da je ponovno počela razgovarati tako što ga je nazvala i savjetovala mu da bombardira Srbiju. Trumpovoj navijačici na X-u odgovorio je netko tko, po nazivu anonimiziranog profila, izgleda i zvuči kao da je s Kosova: “Stvarno je jednostavno, draga. Da Srbija nije započela ratove sa svim svojim susjedima i počinila genocid i etničko čišćenje u BiH i Kosovu, ne bi bilo potrebe za tvojim tvitom”. I u Hrvatskoj, najprije u Hrvatskoj.