Bio je cimer s Kluivertom, poduzetnik postao s 28, odbio biti pomoćnik u Hajduku
U Dinamu su očito zapuhali novi vjetrovi, nakon dugo vremena sjednica Izvršnog odbora vođena je prema Statutu, a sve odluke donesene su jednoglasno (čak i dvojca članova IO-a s Barišićeve liste). Novo klupsko vodstvo pokazalo je stil kojim će vladati, a to je da će odluke donositi racionalno, sistematično, ali odlučno. Jedna od takvih odluka je i imenovanje Marka Marića, koji će zasad dobiti funkciju vršitelja dužnosti sportskog direktora, s mogućnošću da na toj funkciji ostane i trajnije. A tko je ustvari Marko Marić? Pogledamo li najbliskiju prošlost, u Dinamu je odradio sjajan posao posljednjih mjeseci otkad je u klub stigao na preporuku Darija Šimića. Preuzeo je prije ljeta funkciju šefa omladinske škole, a koliko je uspješno odradio posao, najbolje potvrđuje činjenica da su su i juniori i kadeti Dinama trenutačno uvjerljivo vodeći u HNL-u. Posložio je u kratkom roku omladinsku školu koja je bila u osjetnom padu, pritom je promovirao nekoliko najboljih kadeta u juniorsku momčad, neke od njih približio i prvoj momčadi. Sudjelovao je i u nekim transferima ovoga ljeta, poput Bernauerova.
Saznajemo da Marić jako dobro kotira u Dinamu, njegovo imenovanje pozdravili su igrači prve momčadi, baš kao i trener Sergej Jakirović. Jer, sada će se Jakirović, uz Marićevo preuzimanje sportske politike, moći potpuno koncentrirati na trenerski posao.
Igrao s Kranjčarom, Eduardom...
Marićev nogometni i životni put vrlo je zanimljiv, no krenimo redom. Već rođenjem Marić je bio veliki dinamovac, jer sin je Zvonka Marića, nekadašnjeg vratara Dinama u razdoblju od 1977. do 1987. godine. Bio je Zvonko član kultne generacije 1982., u kojoj mu je kapetan bio aktualni predsjednik maksimirskog kluba Velimir Zajec. Imao je Marić taj peh da su mu konkurenti u Dinamu bili Marijan Vlak i Tomislav Ivković, ali svejedno je za plave odigrao respektabilnih 190 utakmica.
I Marko Marić kao dijete počeo je igrati u Dinamu, kao 12-godišnjak zajedno s prijateljem Nikom Kranjčarom, a bio je svojedobno kapetan kadeta i juniora Dinama te je igrao za juniorsku i kadetsku reprezentaciju Hrvatske. To je bila generacija mladih reprezentativaca kojoj su pripadali Eduardo da Silva, Ognjen Vukojević i Leon Benko, a kasnije su im se pridružili igrači iz mlađe generacije kao što su Vedran Ćorluka i Luka Modrić.
U seniorskoj momčadi Dinama nikada nije dobio pravu priliku, s 20 godina je otišao igrati za NK Zagreb. U Zagrebu je proveo dvije godine, ali kako je klub bio u financijskim problemima i plaće su kasnile pet mjeseci, tako je Marić potpisao za grčki klub Egaleo.
– Tamo sam dobro igrao, pregovarao o prelasku u Panathinaikos i Olympiakos, ali klub je imao nevjerojatnog predsjednika koji iz nejasnih razloga nije želio prodavati mlade igrače. Imao je u klubu i tri-četiri najbolja mlada grčka nogometaša koja su igrala za mladu reprezentaciju, svi su ih htjeli kupiti, a on ih nije želio prodati – prisjetio se u jednom intervjuu Marić, koji je ipak uspio potpisati za francuski Lille u ljeto 2007. godine.
Lille je igrao u Ligi prvaka protiv AEK-a, pratili su grčku ligu, a budući da je Marić tada igrao odlično, Lille ga je kupio.
– U Lilleu mi je u početku bilo fantastično, trener je bio Claude Puel. Prvih šest mjeseci sam igrao za prvu momčad, ali su onda došle brojne ozljede, dva puta sam slomio nožni palac, a zatim i ruku. Na kraju prve sezone Claude Puel, koji me je doveo, otišao je u Lyon, a novi trener nije me imao u svojim planovima. Imao sam mogućnost prijeći u nešto slabije francuske klubove, ali me nisu htjeli pustiti. Da sam imao mrvicu više sreće, da nisam lomio nožne prste... – sa žaljenjem se Marić prisjetio tih dana.
U Lilleu je svlačionicu dijelio s mnogim poznatim nogometašima. Sprijateljio se s bivšim brazilskim reprezentativcem Michelom Bastosom, u Lilleu je čak bio cimer s legendarnim nizozemskim napadačem Patrickom Kluivertom, a u momčadi je bio i tada mlađahni Eden Hazard.
Nakon Lillea Marić je igrao u Grčkoj, potom prešao u američki MLS, ali njegovu igračku karijeru prerano su prekinule ozljede. Nakon igračke karijere počeo je s trenerskim poslom, bio je u stožeru Dinamovih trenera Zlatka Kranjčara i Nikole Jurčevića, a posljednji trenerski posao radio je s bivšim trenerom Hajduka Ivanom Lekom. Bio mu je pomoćnik u kineskom Shanghai Portu, a zanimljivo, Leko mu je ponudio i posao pomoćnika kada je stigao kao trener na Poljud. No Marić mu se zahvalio poručivši da je preveliki dinamovac da bi sjeo na klupu Hajduka.
Voli knjige, priča 6 jezika
Četrdesetogodišnji novi sportski direktor Dinama bio je i u poduzetničkim vodama, 2011. je u Masarykovoj ulici u Zagrebu, kao 28-godišnjak otvorio Le Maison des Waffles, odnosno Kuću vafla, u kojoj su se prodavali originalni belgijski vafli, koji su vrlo brzo postali hit. Da je Marić bio pomalo atipičan nogometaš, pokazuje i izjava koju je svojedobno dao:
– Obožavam čitati knjige, gledati filmove, učiti jezike zemalja u kojima živim.
A da mu jezici dobro idu, pokazuje podatak da se dobro služi s čak šest stranih jezika! Dobro će mu to znanje doći i u momčadi Dinama.
Novo klupsko vodstvo pokazalo je stil kojim će vladati, da će odluke donositi racionalno, sistematično, ali odlučno