Lada Rojc, Fifina instruktorica i članica HNS-ova povjerenstva za analizu odluka u VAR sobi Znam, bit će pritisaka, no radit ću pošteno i nikako drugačije
nepoznata, što meni i odgovara, jer ja eksponiranje ne volim. Vjerujem da je presudna bila stručnost i nadam se da će ljudi ovo imenovanje gledati isključivo kroz to.
Što sama Lada smatra vrhuncima svoje sudačke karijere?
– Prva sam sudačka osoba iz Hrvatske u muškom i ženskom suđenju koja je sudila na Olimpijskim igrama, bilo je to u Londonu 2012. Godine 2009. sudila sam pak finale ženskog Prvenstva Europe, a bila sam i na Svjetskom
Biti Fifin instruktor veliko mi je zadovoljstvo jer edukacija je moje primarno zvanje s obzirom na to da sam kao profesorica geografije 22 godine provela radeći u školi
prvenstvu jer, da nisam, ne bih mogla biti instruktor, a to mi je veliko zadovoljstvo jer edukacija je moje primarno zvanje s obzirom na to da sam kao profesorica geografije 22 godine provela radeći u školi. A ono što je moj sljedeći cilj jest postati prvom ženskom instruktoricom na muškom Svjetskom prvenstvu. Radim na tome i vjerujem da dobro kotiram. Osim Olimpijskih igara u Parizu, ove godine imam i SP za žene do 20 godina u Kolumbiji i SP do 17 godina u Dominikanskoj Republici.
A nama ostaje nadati se da u međuvremenu njezino povjerenstvo u Hrvatskoj neće imati puno posla.
– I ja se nadam da će klubovi biti zadovoljni suđenjem, da neće biti sporova i repova. Da će najbolja momčad osvojiti to naše prvenstvo, kao i da će sve proći bez nemira i ekscesa jer ovo što se događalo prošli tjedan prešlo je granice ukusa. Događale su se stvari koje ne bi trebale biti dio naše svakidašnjice ni u sportu ni izvan njega.
Može li se naša sugovornica nositi s pritiskom kakav ovakva dužnost nosi?
– Pritisak će sigurno postojati, no ja ću raditi pošteno i nikako drugačije. Razumijem veliko zanimanje javnosti i medija za sudačke odluke, spremna sam na taj pritisak i vjerujem da ću se s time uspješno nositi. Za mene će igrati samo dvije momčadi, crvena i plava ili bijela i crna. Neću gledati tko je iz kojeg kluba. Sigurno je da će biti ljudi koji se neće u potpunosti slagati sa mnom. Uostalom, uzmite primjer lopte koja je pogodila ruku, vi u 80 posto imate čistu situaciju, ali tu je i 20 posto situacija koje su li-la. Nekome će biti kažnjivo, meni neće i obratno. To je neminovno kao što je neminovno da se griješi. Griješe igrači, griješe vratari, griješe suci i to je ljudski, a ja vam jamčim da kod sudaca nema zle namjere.
Suci odlučuju u sekundi
U razgovoru za Novu TV ugledna hrvatska sutkinja navela je primjer jedne dobro znane pogreške u svjetskom nogometu iz fućkaljke njezina prijatelja.
– Kvalifikacijsku utakmicu Francuske i Republike Irske, igranu 2010., sudio je Martin Hansson, tada meni nepoznat sudac, ali kasnije suprug moje kolegice, na čijem sam vjenčanju bila. Razgovarala sam s njim o tome i on mi kaže da bi sve dao da je u tom trenutku kao alat imao VAR koji bi ispravio njegovu odluku. Tako se ne bi dogodila pogreška zbog koje jedna reprezentacija nije otišla na SP, dok je druga otišla nezasluženo. Kazao mi je da ga to proganja cijeli život.
Kad već govorimo o pogreškama – a ne griješi samo onaj koji ništa ne radi – postoji li neka pogreška koja je Ladu proganjala neko vrijeme?
– Proganja me još uvijek pogreška s Olimpijskih igara u Londonu. Zapravo, to i nije bila neka velika pogreška, no ja se i danas na spomen tog olimpijskog polufinala lecnem. To je velik stres. Pa mi kada gledamo snimku ponekad trebamo pogled iz više kutova da bismo vidjeli što se zapravo dogodilo, a sudac je taj koji mora odlučiti u sekundi. To nije lagan posao i zato vas molim više razumijevanja za suce i sutkinje.