KNJIŽEVNA PREPORUKA

Larcenet & Casanave: Rokamboleskne pustolovine, Fibra 2022.

Nikada se oko jednog stripa nije u nas okupio takav javni interes kao oko “Svagdanje borbe”, francuskog crtača Manua Larceneta. Godina je, čini mi se, bila 2008, a jedna turobna egzistencijska pripovijest, ispričana u krajnje stiliziranom, gotovo karikaturalnim Larcenetovom crtačkom maniru, pokazala je još jednom sumnjičavijem dijelu čitateljstva kako je strip jednako blizu ili daleko elitne umjetnosti kao i bilo koji drugi narativni, likovni ili izvedbeni žanr. Godinama zatim izlazili su kod Fibre Larcenetovi albumi. U onim hermetičnijim radovima, kakvi su “Blast” i “Brodeckov izvještaj” (nastao po romanu Philippea Claudela), bivao je sam svoj scenarist, dok je u onim drugim, komercijalnijim, narodskijim stripovima, surađivao s drugim piscima. Pritom, kako je Larcenet crtač zadivljujuće transformativne moći, pa se čini da crta iz nekoliko različitih autorskih osobnosti, te iz suprotstavljenih poetika, a čitatelj i gledatelj svejedno će svaki put nepogrešivo prepoznati njegovu liniju, kao i atmosferu kadra i sličice, u ovih petnaestak godina otkako je, zahvaljujući izdavačkom entuzijazmu Marka Šunjića, Manu Larcenet prisutan u Hrvatskoj, čini se kao da je cijeli jedan svemir, s jednom velikom crtačko-scenarističkom korporacijom, protutnjao scenom. ”Rokamboleskne pustolovine”, u Hrvatskoj objavljene svibnja 2022, petodijelni je serijal, nastao između 2002. i 2009, čiji scenarij potpisuje Larcenet, koji je i nacrtao tri priče, dok preostale dvije crta Daniel Casanave, još jedan ozbiljan majstor stripa. Casanave se s Larcenetom našao oko izraženog zajedničkog interesa za književnost, ali ne za puke adaptacije književnih djela, nego za povezivanje različitih narativnih žanrova i strategija, te za prodor crteža u bit književne rečenice i same misli o književnosti. ”Rokamboleskne pustolovine” reinterpretiraju, na lud i urnebesan način, neka klasična književna djela i umjetničke biografije. Priča o Sigmundu Freudu govori o njegovu putu preko Amerike, upoznavanju novoga svijeta i psihoanaliziranju jednog psa. Priča o Vincentu van Goghu kreće od pretpostavke da Van Gogh nije umro 1890, nego se radilo o zavjeri tajnih službi, koje su ga unajmile da radi za njih. U možda najgenijalnijoj priči u ovom albumu, koju Larcenet crta s vrhunaca svoga talenta i umjetničkih moći, Van Gogh je veteran Velikog rata, koji putujući po crti fronta s jednim salonskim generalom pokušava da za guzonje u pozadini ispripovijeda, tojest nacrta, istinu o tome što je rat. Treća priča, koju je nacrtao Casanave, pripovijeda depresiju i gubitak životnog smisla u Atile Hunskog, nakon što je sa svojim trupama osvojio svijet i postao besmrtan. Larcenet i Casanave pripovijedaju o depresiji besmrtnosti. Četvrta priča je o kapitalizmu, o ostarjelom Robinu Hoodu, koji boluje od alzhajmerove bolesti, sa starcem Tarzanom u sporednoj ulozi. Peta, s Casanaveom kao crtačem, posvećena je mitu o Neznanom junaku, nastalom nakon Velikoga rata, kada je bilo toliko mnogo mrtvih, a tako malo identificiranih. Pod spomenikom Neznanom junaku sahranjen je jedan neidentificirani, ali će na to mjesto dolaziti svi oni kojima su na duši ostali njihovi neotkriveni i nepokopani mrtvi. Larcenet i Casanave pripovijedaju o tom jednom koji je predstavljao sve. ”Rokamboleskne pustolovine” vrlo su duhovita, gorka i intelektualna, strašna i zaigrana pripovijest za odrasle. O dvadesetom stoljeću, o našemu dobu i našim životima, o našim junacima, ali na način koji je, zapravo, moguć samo u stripu. Ono što Larcenet želi postići nemoguće je u književnosti s jedne strane, ali i u filmu s druge strane. Strip pruža tu mogućnost da se do poante stiže kraćim putem, strip je vječno mlad, u stripu ne postoje opća mjesta, a što je najvažnije, s majstorom crtačem strip se slobodno koristi širokim poljem karikature, koje podrazumijeva cijelu jednu lakrdijašku tradiciju naših kultura, te ponešto od onih plićaka ljudske naravi, za koje je književnost preozbiljna, dok su na filmu tako potrošene i upropaštene stoljetnim trivijalizacijama.

Osim što nas je počastila ovim stripovskim remek-djelom, Fibra se potrudila i oko prijevoda. Genijalno je taj posao obavila Andrea Bagović, u okolnostima koje su ovaj put baš bile delikatne. Ono što radi i što pripovijeda Larcenet katkad nije tražilo prijevod, nego reinterpretaciju u drugoj kulturi. Apsurdistički vic ne može se prevesti riječima, nego se prevodi posve novim apsurdističkim vicem. Na 169- stranici Robin Hood i mali John peku na ražnju turista kojeg su ulovili u Šervudskoj šumi. Takvo je vrijeme, upropašten je svijet, pa se čovjek mora hraniti onim što nađe: Bloody hell!, poviče mali John, zagorio mi turist! I Bog zna da zgorjeli turist ne valja! Onda se jače osjeća gorčina uredskog zaposlenika.

I to je jedna od velikih Larcenetovih tema: gorčina uredskog zaposlenika. Gorčina Franza Kafke.