Kako je Dean Šoša brendirao Treći program HRT-a

Dean Šoša urednik je za film u HTV- ovu Odjelu za odabir programskog sadržaja. A upravo su filmovi onaj dio programa za koji bismo mogli reći da je najbolji jer se osmišljava pomnim i stručnim odabirom, finim i znalačkim osjećajem za ono što je dobro i gledanja vrijedno. Mala je to, ali raznolika i raskošna oaza u kojoj Šoša tu i tamo zna prirediti i neko iznenađenje. No o tome ćemo mrvicu kasnije. Najprije nas je zanimalo kako je njemu, u inače burnom i intrigama isprepletenom prisavskom grotlu, raditi u toj mirnoj filmskoj oazi? – Možda to izvana djeluje kao neka oaza, a možda to djelomično i jest jer se u tom djelu programa oduvijek radilo dosta profesionalno i korektno. Kada sam počeo raditi u Odjelu odabira filmova tu su već radili ljudi poput Tomislava Kurelca, Živorada Tomića i Jože Štajnera koji su u tome bili najveći znalci i profesionalci. Zbog standarda koje su oni već prije postavili možda bi se zaista moglo reći da to jest oaza. Da se sad vratim onom maloprije spomenutom iznenađenju. U subotu 9. studenog na Trećem programu emitirali ste najdulji film koji je ikada prikazan na HTV-u, filipinsko-singapursku dramu Lava Diaza “Uspavanka za tužan misterij” koja je trajala gotovo osam sati. Kako ste se odlučili na taj korak? Mi nastojimo pokazati što je moguće više različitih filmova svih mogućih kinematografija i razdoblja u povijesti svjetske kinematografije. Spletom nekih okolnosti posljednjih desetak godina, zbog digitalizacije i povećanja distribucijskih kanala, postalo je jednostavnije snimati dulje filmove. Nekoć, prije 50 ili 80 godina, kada je filmska vrpca bila izuzetno skupa i mreža distribucije za neke “pomaknutije” stvari nije bila takva kao danas, to nije bilo jednostavno. Znači, danas se lakše snimaju dugi filmovi, a redatelj čiji smo film prikazali, Lav Diaz, uredno snima duge filmove. Pa čak i dulje od “Uspavanke”. Njegov film “Uspon jedne filipinske obitelji” traje deset i pol sati, dva i pol sata dulje nego film koji smo prikazali. Ti filmovi imaju neku svjetsku festivalsku recepciju, uredno se prikazuju, ali nemaju takvu distribuciju kao, recimo, “Umri muški” ili neki normalni art filmovi u trajanju od 90 minuta. Znači, oni postoje, a naša je zadaća prikazati sve to što postoji kada god to ima neku kvalitetu. Film koji smo prikazali neosporno ima kvalitetu o čemu svjedoči i nagrada u Berlinu, tako da je bilo uredničko zadovoljstvo nabaviti ga i prvi put prikazati u sklopu filmskog maratona koji se te subote sastojao od samo jednog filma koji traje dulje nego četiri ili pet filmova koje inače stisnemo u tih osam sati večernjeg programa. Taj film nije imao veliku gledanost. Nismo to ni očekivali.

Već nekih godinu dana subotom možemo uživati u filmskim maratonima sastavljenim od četiri-pet filmova, između kojih su kraće tematske razgovorne emisije “Posebni dodaci”. Treći program HTV-a tako je mjesto gdje se mogu pogledati stariji filmovi jednog autora, jedne kinematografije, tematike. Koja je subota do sada, odnosno koji filmski maraton, pobudio najviše pažnje? Taj filmski maraton subotom izrodio se iz nukleusa emisije “Posebni dodaci” koju smo godinama pokušavali kombinirati s jednim filmom. Ovo nam je sad omogućilo da imamo tematske večeri i da svaki film koji prikažemo ima neki kontekst. To se čini dosta važnim jer je prije bilo prigovora da smo prikazali dosta dobrih filmova s kojima gledatelji možda nisu bili upoznati pa su prošli neprimijećeno jer nismo oko njih napravili neku priču. Stoga to sad pokušavamo učiniti s razgovorima između filmova. A trend gledanosti uvijek je jasan. Ako imamo, recimo, maraton s filmovima Johna Carpentera ili filmovima s hollywoodske crne liste, onda će oni sigurno biti gledaniji od maratona s dugom “Uspavankom za tužan misterij”. Uglavnom, čim je film američki, on ima veću gledanost od nekog neameričkog filma, ili onog crno-bijelog, iz 1936. Bliže se božićni i novogodišnji blagdani kada nam sve televizije nude obilje filmova, a neki se naslovi ponavljaju svake godine. Što nam vi na HTV-u pripremate za te dane? Mi neke naslove želimo uvijek imati. Iako je išao već milijun puta, i za ove blagdane prikazat ćemo “Divan život”, pa i staru verziju “Čuda u 34. ulici” te film “Moje pjesme, moji snovi”. Kad je riječ o nekim filmovima, stvarno mislim da ne možemo pretjerati s njihovim emitiranjem. Oni se svugdje u svijetu prikazuju u te dane. A kada je u pitanju Treći program, nastojimo svake godine promovirati neki film kao blagdanski, iako on nije nužno doživljen tako. Tako ćemo ove godine na Badnjak emitirati film Roberta Bressona “Osuđenik na smrt je pobjegao”, a na Božić film “Paterson” Jima Jarmuscha koji ne sadrži božićnu priču ni tematiku, ali je svojim duhom zapravo savršen božićni film. Ako pogledamo atmosferu tog filma, onda vidimo da je on prožet tolikim duhom da će savršeno odgovarati božićnom terminu. Strategija nam je iskopati takve filmove koji dugo nisu prikazivani ili nisu snimljeni kao božićni, ali ih zbog tematike možemo pozicionirati kao božićne ili novogodišnje filmove. Među onima koji dugo nisu išli, napokon smo uspjeli ponovno nabaviti film “Tulum”

UREDNIK

ZA FILM U

HTV-ovu ODJELU ZA ODABIR PROGRAMSKOG SADRŽAJA REDOVITO DOBIVA POHVALE ZA KVALITETAN SADRŽAJ

sa Sophie Marceau. Njega ćemo prikazati za Novu godinu. On je neko vrijeme bio često prikazivan, a onda ga posljednjih 20 godina nismo gledali. Između Božića i Nove godine emitirat ćemo i dva povezana filma o odrastanju - “Slava mog oca” i “Dvorac moje majke”. To su izvanredni francuski filmovi koji dugo nisu prikazani. Oko Božića ćemo prikazati i jedan od najboljih iranskih filmova svih vremena “Djeca raja”, pa fantastičan, unikatan, animirani film “Voleći Vincenta” koji je sav napravljen osebujnom animacijskom tehnikom. Taj je film, suradnjom umjetnika diljem svijeta, cijeli sastavljen od onoga što su naslikali. A 1. siječnja prikazat ćemo još jedan film koji dugo nismo emitirali, glasovitu francusku komediju “Velika avantura”. Znači, u to blagdansko vrijeme prikazat ćemo neke filmove koje uvijek volimo vidjeti, uz neke koje nastojimo promovirati kao blagdanske iako oni to možda i nisu. Koliko vi uopće gledate taj “svoj” Treći program? Moram vam priznati da od gledanja svih televizija imam traume. A još u doba dok sam bio glavni urednik bilo mi je jako teško gledati Treći program jer bi se svaki put kada bih ja nešto gledao - nešto dogodilo. Ili bi bio blokiran server ili bi se pojavile neke smetnje u emitiranju ili nešto treće. Znači, meni gledanje programa koji uređujem ili u kojem sudjelujem, uglavnom nosi neke traume.

AMERIČKI FILM UVIJEK IMA VEĆU GLEDANOST OD NEKOG NEAMERIČKOG FILMA ILI CRNO-BIJELOG, SNIMLJENOG RECIMO 1936.

I zato to liječim gledanjem nečeg s čim nemam nikakve profesionalne veze, a to su najčešće nogomet ili NBA. To su televizijski programi koje masovno gutam, a sve ono s čim imam veze gledam unaprijed jer naprosto nemam živaca gledati tijekom samog emitiranja.