PROTUZRAČNA OBRANA (SLABO)

TRAMPA S UKRAJINOM (SLABO)

Kako je moguće da će se DPR ponovno donijeti bez ikakve financijske verifikacije

Što se tiče eventualne skore nabave sofisticiranijeg PZO srednjeg dometa, naši insajderski sugovornici iz HRZ-A nešto su rezerviraniji i manje optimistični. Takav raketni štit neba Hrvatske traži poprilične financijske izdatke i dugotrajnu obuku posade u inozemstvu. Barem od tri do pet godina u normalnim uvjetima. Nisu to baklave, nego rakete. Stari, još aktualni, DPR predviđao je kupovinu PZO-A srednjeg dometa do 2024. Kao što vidimo, ta zadaća nije odrađena. Teško da bi se tako skoro krenulo u akviziciju PZO sredstava, makar i malih visina, da usred Zagreba nije tresnuo sovjetski dron iz Ukrajine. Djeluje se, po nepisanoj tradiciji, post festum, što nije za neku pohvalu. Bez slojevite PZO zaštite, Hrz-ovi Rafale na stajanci, koliko god sofisticirani ili “moćni” bili, obične su gude. Šokira da DPR neće predvidjeti nabavu naoružanih dronova koji su postali ključno oružje suvremenog ratovanja. Najavljuje se nekakva suradnja s domaćim firmama i fakultetima, ali takve propagandne priče za internu, kućnu uporabu obično završe fijaskom. Vojsci Srbije ne možemo parirati u floti borbenih dronova. Ne možemo ni po pitanju PZO zaštite koju su Srbi riješili nabavkom nekoliko sustava FK-3 (kineska verzija ruskog S-300 i američkog Patriota), ruskih Pantzira S1, ali i francuskih raketa Mistral 3. Susjedi nas trenutačno šišaju i u borbenoj eskadrili Mig-ova-29 SD. Možda im avioni jesu stari, ali lete dan i noć te su posve operativni. Za air-policing treće dimenzije srpskog državnog teritorija više su nego solidni lovci. Dolaskom Dassaultovih Rafalea u Hrz-ovu flotu, srpski generali teško da će naći asimetričan odgovor. Kad su u pitanju Kopnena vojska i topništvo, osim američkih borbenih vozila Bradley M2A2 ODS, čija isporuka starta za pola godine, na popisu želja naći će se opremanje oružanim stanicama i automatskim minobacačima postojećih borbenih vozila AMV Patrija, ali i proizvodnja novih. S Bradleyjima stiže i više od tisuću komada protuoklopnih raketa TOW. Novi tenkovi? Kupovinu zapadnih tenkova za HV nitko ozbiljno ne spominje. Lamentira se tek po društvenim mrežama. Tijekom lipanjskog posjeta Gardijskoj mehaniziranoj bojni u Kninu, Banožić je izjavio, citiramo, “postupak prelaska na zapadnu tehnologiju bit će vidljiv i kroz planirano opremanje tenkovima zapadne proizvodnje”. Ta je rečenica iz nekog nepoznatog razloga naknadno uklonjena sa službene web stranice Ministarstva obrane, ali je ostala arhivirana u bespućima Google memorije. Koliko god bila dobra i kvalitetna borbena vozila pješaštva ili protuoklopna sredstva, i rat u Ukrajini je potvrdio staro vojničko pravilo da napredovanja postrojbi i oslobađanje teritorija bez tenka nije moguće. Ruski tenk T-72 B1SM, imena Bijeli orao, koji je Srbija lani dobila, u komparaciji s hrvatskim tenkom M-84 ima veću vatrenu moć i suvremeniju opremu: navigaciju, aktivnu i pasivnu oklopnu zaštitu, ciljničku opremu i kod zapovjednika tenka, modificiran je i automatski punjač kako bi mogao baratati vođenim raketama koje su duže od dotadašnjeg streljiva te može koristiti novo potkalibarno streljivo.

T-72B1SM koristi protuoklopne rakete 9M119 Svir i 9M119M Invar/refleks. Štiti ga odličan reaktivan oklop NERA. U masovnom egzodusu sovjetske tehnike iz istočnoeuropskih zemalja u Ukrajinu, jedino Hrvatska ne sudjeluje. Čak su i susjedni Slovenci na vlakove ubacili 35 komada starih jugoslavenskih gusjeničara M-80A i otpremili ih put Ukrajine. Sad se pogađaju s njemačkim Rheinmetallom oko moguće kompenzacije u obliku tenkova Leopard 2 ili, što je vjerojatnije, borbenih gusjeničara Marder. I oni iz Pentagona nude Slovencima povoljne financijske aranžmane za vojni šoping. Hrvatske vojne planere takve epohalne vojne trampe ne zanimaju? Šteta, a imamo više od sto borbenih vozila M-80A, BTR-50, OT M-60, 200 sovjetskih tenkova T-55, stotinjak topničkih cijevi, među kojima i sovjetske haubice od 122 mm… Robe za trampu k’o u priči.

Najveća novost koju DPR donosi topništvu HV-A je nabavka dodatnih njemačkih samohodnih haubica PZH 2000, iako se govorilo kako je postojećih 12 komada dovoljno za potrebe naše vojske. Već sljedeće godine hrvatske Panzerhaubice idu prema Poljskoj, gdje će biti dio tamošnje NATO borbene grupe. Nije poznato predviđa li se i kupnja izrazito skupog, ali “pametnog” streljiva dometa čak 80 kilometara. Bez takve vrste streljiva, da se ne lažemo, PZH

2000 je luk bez strijele. Srpska domaća samovozna haubica Nora B52 kalibra 155 mm, inače izvozni adut srpske namjenske industrije, ne može dosegnuti brzinu paljbe ni oklopnu zaštitu kakvu posjeduje hrvatski PZH 2000. U tehnološkoj kvaliteti (ne i kvantiteti) topništva, borbenih oklopnih vozila, pa i većem dijelu helikopterske konjice, Hrvatska je, u komparaciji sa Srbijom, također u prednosti. Borbena vozila AMV Patrija, oklopljena vozila MRAP i M-ATV puno su bolji proizvodi od srpskog Lazara i Miloša. Hrz-ove Kiowe