Kapetan osam mjeseci čuči u turskom zatvoru, što čini diplomacija?

Punih osam mjeseci u zatvoru u Ankari sjedi hrvatski kapetan duge plovidbe Marko Bekavac. Na turskom brodu pod panamskom zastavom, kojim je upravljao, pronađena je velika količina droge. Iako je sam pozvao tursku policiju nakon što je droga prvo pronađena u Kolumbiji, zatvoren je zbog zapovjedne odgovornosti. Od tada osam mjeseci čuči u turskom zatvoru bez optužnice, dane i noći provodeći s ubojicama, teroristima, kriminalcima... Njegova sudbina podsjeća na davno zaboravljeni slučaj kormilara broda Bribir tadašnje riječke Jugolinije, Antona Belića, kojega je sud u Kairu 1988. osudio na doživotnu robiju zbog opijuma pronađenog u njegovoj kabini. Okolnosti pronalaska droge su i u tom slučaju bile mutne, Belić je čitavo vrijeme tvrdio da je nevin. U zatvoru je proveo punih 18 godina i u njemu preminuo od srčanog udara. Bilo mu je 67 godina, iza sebe je ostavio suprugu Nadu i dvije kćeri.

Donosimo razgovor s gospođom Nadom, koja poruku šalje i Bekavčevoj obitelji.

”Neka se drže, bore i žrtvuju, a njega nek’ puste...”, govori udovica Belić, danas 86-godišnjakinja. Svog je supruga u turskom zatvoru vidjela samo jednom, telefonski su se čuli koji dan prije nego što je umro. Anton je bio običan, “mali” čovjek za kojega, poput neke diplomatske djece iz bivše države uhićene s drogom, nije stizao kovčeg pun dolara, rekla nam je gospođa Nada.

Kako je moguće da Bekavac, državljanin EU zemlje, osam mjeseci čeka hoće li protiv njega biti podignuta optužnica ili neće? Do kraja travnja u zatvoru su ga dvaput posjetili naši diplomati. Onako kako je država uprla za BBB-e, “naše dečke” u Grčkoj, ili kako je urgirala u slučaju posvojiteljskih parova uhićenih u Zambiji, treba “potegnuti” i za kapetana Bekavca u Turskoj. Četrdeset godina od slučaja Belić ne smije se dopustiti ponavljanje takvog slučaja. Postoje načini da se to ne dogodi, ako postoji i politička volja.