ČAK MILIJUN HRVATA ŽIVI NA RUBU BEZNAĐA...
IVAN RUDE: Sustav je oko blokiranih ljudi stvorio okov i oni nemaju šansu za oporavak. Nitko se nije razvio na malim plaćama, treba nam dubinska rekonstrukcija
‘ZABRINJAVAJUĆE JE ŠTO SVE VIŠE LJUDI ŽELI NAPUSTITI HRVATSKU. MORAMO SE PROBUDITI, ZVONE SVI ALARMI KOJE NITKO NE ČUJE’
Odvjetnik, stečajni upravitelj i bivši povjerenik za osobni bankrot Ivan Rude govori o problemu broj jedan u državi - blokiranima, ali i o stečajevima. Kao stečajni upravitelj imao je podršku radnika. U Hrvatskoj je više od 320.000 blokiranih, a 9000 tvrtki tražilo je predstečajnu nagodbu. Koja je dijagnoza ekonomije? Ako su ovo simptomi, a očito to jesu, onda je očito da stanje ekonomije nije baš najbolje. Brojke govore da nemamo pravilnu terapiju kako bismo izašli iz problema. Okvirno milijun ljudi živi na rubu beznađa ili su već u njemu. Sustav je stvorio okov oko njih i ti ljudi nemaju šansu za ekonomski i psihološki oporavak. Koja je terapija? Hrvatskoj treba dubinska rekonstrukcija, odnosno preustroj. U središte treba staviti čovjeka koji nije i ne smije biti roba. Država treba stvoriti uvjete da ljudi imaju interes, volju i motiv ostati ovdje. Sve više ljudi želi napustiti Hrvatsku, a to je zabrinjavajuće. Netko se mora dobro zamisliti, probuditi i shvatiti da svi alarmi zvone, samo ih se ne čuje. Iz krize nas ne mogu izvući ekonomisti i pravnici, nego tehnički kadar i inženjeri tako da se pokrenu proizvodnja i industrija. Kako preustrojiti državu? Nitko se nije razvio na malim plaćama. Zajednica ljudi vam je kao košnica. Ako pčele radilice nemaju meda, onda će cijela košnica propasti. Neoliberalni model uništava slabije, sam po sebi je nehuman. Čovjek u svojoj zemlji mora živjeti dostojanstveno od svojeg rada i plaće koja ga ekonomski zadovoljava. Koja je perspektiva ljudi koji imaju 3000 kuna plaće? Što oni mogu u postići? Država mora znati što napraviti kako bi većina bila zadovoljna. Bez gospodarskog patriotizma ni jedna država nema šansu preživjeti. Ako sve rasprodamo bit ćemo sluge u vlastitoj zemlji. Nema logike u politici koja se vodi - što više prodajemo, više smo dužni. Ovaj model ekonomske politike iz 19. stoljeća je potrošen. Dolaze nova vremena i treba nam nova ekonomska politika za vrijeme u kojem živimo. Da ste u prilici, što biste napravili? Rad bih oslobodio svih suvišnih formalizama. Onima koji žele treba omogućiti da rade. Hrvatska je svjetski rekorder po neobrađenoj zemlji i to treba hitno mijenjati. BDP se ne može temeljiti samo na trgovini i turizmu. Kod nas dominira uvoz, a to znači da kupovinom punimo proračune drugih zemalja. Moramo živjeti od svojega rada i usluga te tako postaviti ekonomiju na zdrave temelje.
HRAVTSKI STEČAJNI MODEL TREBA MODERNIZIRATI I TVRTKE ZAŠTITITI OD VJEROVNIKA
Vratimo se na blokirane. Bili ste stečajni povjerenik za osobni bankrot potrošača. Koja su vaša iskustva?
Od siromaha se nikad neće stvoriti bogataš ako ga sustav stalno koči i drži ga da bude siromašan. Vjerovnici moraju shvatiti da su u nekim stvarima i oni promašili. Odgovornost je dualna. Ne može dužnik biti uvijek u krivu, a vjerovnik u pravu. Mi smo stvorili sustav opak za malog čovjeka. Zakon koji imamo previše preferira vjerovnike iako ne opravdavam ni sve dužnike. Neće vjerovnici propasti ako ne naplate sve dugove, ali dužnici hoće. Ljudima kojima treba transfuzija ne može se uzimati krv. To je ekonomski vampirizam.
Zašto ste se povukli iz tog posla?
Svi su moji stečajevi bili odmah otvoreni i zaključeni jer dužnik nema imovine iz koje bi se vjerovnik mogao naplatiti, a ja bih ga trebao pet godina kontrolirati. To nema nikakvog smisla jer ti ljudi u većini slučajeva nemaju novca ni posla. Ljude se bespotrebno traumatizira i stečaj se u takvim slučajevima treba odmah zaključiti. U takvim slučajevima ljude treba osloboditi duga i omogućiti im da normalno rade, a ako se imovina pojavi u razumnom roku od pet godina, dug treba vratiti u skladu s mogućnostima.
Kako riješiti problem blokiranih?
Država mora shvatiti da se petina građana nalazi u stanju socijalnog očaja. Oni su građani ne drugog, nego šestog reda. Mora se ta omča prekinuti. Naravno da ima i lopova koji su se našli u ovrhama, koje treba ovršnim ognjem i mačem te drugim zakonskim instrumentima blokirati. No dobar dio ljudi, s kojima sam radio, pod ovrhama i blokadama našao se zbog gubitka posla, i to je stvorilo domino efekt. Njega su objektivne okolnosti dovele u poziciju da postane sirotinja. Takvog čovjeka treba što prije vratiti u realni život i prema njemu pokazati empatiju. Zateznu kamatu treba dodatno ograničiti jer kod nas jedino je ona beskonačna. Ne smije biti veća od same glavnice.
Radite kao stečajni upravitelj. Koliko ste ih do sada vodili i koliko uspješno?
Ne znam im broj. Neke su tvrtke prodane i sad dobro posluju. Posljednji primjer je Autotransport koji danas normalno radi, a u kojem sam proveo preustroj. No u Hrvatskoj je malo stečajeva u kojima se radi preustroj, jer se on otvara tek kad je tvrtka u totalnoj agoniji, kaosu i raspadu. Smatram da bi stečajni model trebalo modernizirati.
Na koji način?
U trenutku kad tvrtka zapadne u problem trebalo bi odmah reagirati, odnosno upaliti alarme. Treba osigurati pravne instrumente koji vrijede i na zapadu, gdje tvrtke koje zapadnu u problem nelikvidnosti na raspolaganju imaju pravnu mogućnost zaštite od vjerovnika. U tim slučajevima sudovi bi temeljem dokaza procjenjivali je li kriza u poslovanju nastala zbog više sile i poremećaja na tržištu ili zbog neodgovornosti. U slučaju kad se isključi neodgovornost, navedenim instrumentom tvrtkama bi se omogućio predah i šansa da prežive. Ako ne uspiju, onda treba ići u stečaj. Iza vas je neuspješna kandidatura za Pantovčak. Planirate li se opet okušati u politici ili je to završena priča? Kandidirao sam se na nagovor ljudi, a sad više o političkom angažmanu ne razmišljam. Radim svoj posao i zadovoljan sam. Nisam zadovoljan situacijom u društvu, a za to su odgovorne sve političke garniture od početka do kraja. Oni su vrh piramide koja nas vodi. Kod nas je bitno poremećen vrijednosni sustav i ide se na ruku onima koji imaju veće privilegije. Bez empatije i etike, društvo je po meni besmisleno. Ocjena rada aktualne Vlade Andreja Plenkovića. Ima li potrebne empatije? Politika je javno puna empatije, ali ne vidim je u realnom životu. Radim s ljudima s dna i vrha društvene ljestvice. Mislim da je veliki problem da ovi s vrha gledaju i ne vide, slušaju, ali ne čuju.