pelin uklANJA BOL U žELUCU

LJEKOVITA BILJKA Pelin popravlja apetit, ali i ubrzava metabolizam te se upotrebljava i za mršavljenje te kod šećerne bolesti. Potiče rad bubrega i jetara te pospješuje izlučivanje žuči

Pelin je biljka aromatičnog i intenzivnog mirisa te vrlo jakog, neugodno gorkog okusa pa čak i izreka kaže “Tko nije pelin kuš’o, taj ne zna što je slast”. No gorak okus u ustima neće vam zagorčati život jer ova biljka potiče stvaranje žuči i rad crijevnih žlijezda te olakšava probavu i pomaže kod probavnih tegoba. Pelin popravlja apetit, ali i ubrzava metabolizam te se upotrebljava i kao saveznik u borbi protiv pretilosti te kod šećerne bolesti. U malim količinama pelin potiče rad bubrega i jetara, pospješuje izlučivanje žuči te efikasno djeluje protiv nadutosti, plinova i kroničnog zatvora te ublažava grčeve u želucu i crijevima. Ljekovita svojstva pelina otkrili su još stari Rimljani, a Hipokrat ga je propisivao kao lijek za reumatizam i ublažavanje bolova. Legenda kaže da je svoj latinski naziv, Artemisia absynthium, pelin dobio u čast božici Artemidi, koja je tu je biljku srebrnih listova smatrala vrlo dragocjenom za žene jer se vjerovalo da olakšava porođaj. To su poslije potvrdila i istraživanja koja su pokazala da pelin potiče prokrvljenost i tkivo zdjelice čini elastičnijim. Ženama se pelin preporučuje i za poticanje te regulaciju mjesečnice. Kod uzimanja pripravaka od pelina iznimno je važno pravilno doziranje. Naime, iako u malim dozama djeluje kao jedan od najmoćnijih i najbrže djelujućih prirodnih lijekova, posebno za tegobe s probavom i žuči, pelin u većim dozama ima opojno djelovanje, zbog čega je u 18. st. bio često i zloupotrebljavan. Uz široki spektar ljekovitih svojstava, ta je gorka biljka i među rijetkima koja djeluju protiv parazita. Pelin, naime, sadrži tujone i izotujone koji uništavaju i parazite i njihova jajašca te je efikasan lijek protiv crijevnih parazita. Djelotvoran je i u borbi protiv buha koje napadaju kućne ljubimce. Svježi pelin izmrvite među prstima i prelijte zagrijanim jabučnim octom, ostavite da se ohladi, a potom razrijedite vodom te ulijte u bočicu s raspršivačem i poprskajte ljubimca. Pelin štiti i plodove od raznih nametnika te je ta polugrmasta biljka, sivkastih i svilasto-dlakavih listova te nježno žutih cvjetova, visoka do 1 metar, iznimno poželjan stanovnik svakoga vrta. Razmnožiti ga možete sjemenom ili dijeljenjem starijih grmova. Pelin voli suha staništa i tlo s vapnenastom podlogom te kao samonikla biljka raste na stijenama, kamenitim i sunčanim staništima, šljunčanim obalama rijeka, neobrađenim tlima, uz putove i ograde. Cvjeta od srpnja do rujna. U ljekovite se svrhe upotrebljavaju listovi koji se sabiru prije cvatnje, dok se čitava biljka, odnosno cvjetni vrhovi beru u vrijeme cvatnje. Potom se listovi i biljka suše na hladovitom i vjetrovitom mjestu, uz često preokretanje. Od pelina se pripravljaju različiti pripravci, od praha i tinktura pa do ekstrakta, vina i rakije, a njegovu gorčinu možete ublažiti dodatkom meda ili soka. Osušenim listovima pelina možete napuniti i jastučiće, a njegov će aromatičan miris otjerati nesanicu te olakšati disanje kod prehlade, kašlja i začepljenog nosa. Iako je iznimno ljekovit, pelin ne treba uzimati dulje od sedam dana. Ne smiju ga upotrebljavati trudnice i dojilje, kao ni oni koji imaju čir ili krvarenje u želucu ili na unutarnjim organima. Ne treba ga uzimati ni istodobno s preparatima željeza.