Zar je ikako moglo biti drugačije?
Dominacijom “Oppenheimera” obilježena je ovogodišnja dodjela Oscara, što je bilo i više nego očekivano
Vrhunac sezone nagrada u Hollywoodu obilježen je 96. dodjelom Oscara, priznanjem za koje svi kažu da im nije mnogo bitno, ali su svjesni da im ono u budućnosti otvara mnoga vrata. U osrednjoj ponudi filmskih ostvarenja proteklu godinu su obilježila dva različita filma - “Oppenheimer” Christophera Nolana i “Barbie” Grete Gerwig. Prvi historijska epopeja o tvorcu atomske bombe, drugi budalaština koju je teško svrstati u bilo kakav žanr.
Negdje između Scorsese je predstavio “Ubojice cvjetog mjeseca”, bitan ali bolno predug historijski zapis o vremenu kada su nativni američki narodi prosto smetali doseljenicima, dok je Grk Yorgos Lanthimos oduševio kritičare svojom obradom knjige Alasdaira Greya “Uboga stvorenja”. Jonathan Glazer opisao je muke Rudolfa Hössa kao upravnika Aushwitza, a s ove strane bare Cannes je ovjenčao Zlatnom palmom film “Anatomija pada”, bračno-sudsku dramu Justine Triet. I to je otprilike bilo to.
Evo iskupljenje za nagradu
Sve ostalo je manje bitno, a to je dokazala i Akademija. Apsolutni pobjednik bio je, bilo je jasno, a i ostao, “Oppenheimer”. Osvojio je čak sedam pozlaćenih kipića, uključujući one za najbolji film, reditelja, te glavnog i sporednog glumca. “Oppenheimer” takvom očitom dominacijom samo dokazuje da su historijski filmovi u kojima glavni junaci pokazuju neku dozu iskupljenja za svoje loše postupke sjajan recept za uspjeh.
Da je neko pokušao snimiti ovakav film u pedesetima, bio bi optužen za podrivanje sistema. Sada, u ovom modernom vremenu gdje je sve pipavo i osjetljivo i gdje ni goluba na ulici ne smijete pogledati poprijeko, neko ko se javno kaje i osjeća grižnju savjesti heroj je ulice.
No, bez ikakve sumnje, Cillian Murphy je uistinu sjajan glumac, a Robert Downey Jr. jaše dobitnog konja na vrhuncu karijere i to je neupitno. Baš kao ni fakat da je Christopher Nolan genijalan reditelj koji je, evo, jednom u karijeri uspio snimiti film u kojem vam je jasno šta se ustvari u njemu dešava.
Ali, Akademija ima još mnogo toga da ispravi u svojim redovima. Oscar za najbolju glumicu osvojila je u korektnoj borbi Emma Stone za ulogu žene sa umom djevojčice u “Ubogim stvorenjima”. Glavna konkurentica bila joj je Lilly Gladstone, nativna Amerikanka koja je fascinantno iznijela ulogu bolesne i prevarene supruge nećaka zlog naftaša u “Ubojicama cvjetnog mjeseca”.
Teško se oteti dojmu da Akademija jednostavno ne voli te sirote Indijance. Bilo je to jasno onog momenta kada je Marlon Brando poslao Sacheen Littlefeather da umjesto njega primi Oscar za ulogu u “Kumu”, a jasno je i sada. Možda je borba oko nagrade za najbolju glumicu bila korektna, ali je odluka sasvim gorka.
Inače, početak ceremonije je kasnio zbog protestanata koji su ispred dvorane tražili prekid vatre u Gazi. Isto su učinili i Billie Eilish i njen brat Finneas, osvajači Oscara za najbolju pjesmu (“What i Was Made For?” iz “Barbie”), nošenjem bedževa koji su izražavali želju za prekidom nasilja. Bedževe su nosili i glumac Mark Ruffalo, redateljica Ava Duvernay, komičar Ramy Youssef, te glumica Quannah Chasinghorse. Ipak, najdalje je otišao Jonathan Glazer po preuzimanju nagrade za najbolji međunarodni film.
Glasovi žrtava
- Naš film pokazuje kamo dehumanizacija vodi u najgorem slučaju. Ovdje stojimo kao muškarci koji odbijaju da njihovo židovstvo i holokaust prisvoji okupacija koja je dovela do konflikta za mnoge nevine ljude. Bilo žrtve napada 7. marta u Izraelu ili napada na Gazu, izjavio je Glazer.
O ratovima se govorilo i nakon dodjele nagrade za najbolji dokumentarac. Osvojio ga je Mstislav Černov za “20 dana u Mariupolju”.
- Ovo je prvi Oscar u historiji Ukrajine. Da barem nisam napravio ovaj film. Da barem mogu ovo zamijeniti za to da Rusija nikada nije napala Ukrajinu, okupirala naše gradove. Da barem mogu sva priznanja zamijeniti za to da Rusija nije ubila desetke tisuća mojih sunarodnjaka, poručio je Černov.
Puštao se i govor Navaljnog, a prozivan je i američki predsjednik Joe Biden, kao i njegov stari/novi konkurent za poziciju u Bijeloj kući Donald Trump. Nikad više politike, a manje filma.
Možda je borba oko nagrade za najbolju glumicu bila korektna, ali je odluka sasvim gorka