Sekvenciranje sisara
Vakcina bi mogla raditi dostavu specifične molekule IRNK/ MRNA koje kodiraju takav “krivi protein” u imunološke ćelije. Zatim ćelije ovu IRNK/MRNA koriste kao nacrt za izgradnju stranog proteina koji bi proizvodila ćelija raka. Ove proteinske molekule stimulišu adaptivni imunološki odgovor koji “podučava” tijelo identifikovati i uništiti odgovarajući ćelije raka s odgovarajućim proteinom.
Ljekari bi uzimali biopsiju pacijentovog tumora kako bi započeli proces imunizacije protiv tog specifičnog raka. Identificirali bi mutaciju, tj. protein koji je najbolja meta, a to bi bilo optimizirano algoritmima vještačke inteligencije.
Zatim bi kreirali molekule MRNA s uputama za stvaranje tog proteina koji pokreće imunološki odgovor. Nakon ubrizgavanja, MRNA se prevodi u proteine koji su isti kao oni na ćelijama raka. Na taj način ćelije imunološkog sistema “uče” o proteinu karakterističnom za ćelije raka i kada ga pronađu, uništavaju ga.
Radi se i na razvoju vakcina kod zatajenja srca. Naime, može se desiti da se na srcu javi fibroza, zbog čega ovaj mišić ne može efikasno pumpati krv. MRNA vakcine bi mogle dati instrukcije T-limfocitima, imunološkim ćelijama, da razore fibrotično tkivo koje smeta srcu.
U velikom naporu genetičkog sekvencioniranja, Zoonomia projekat je uporedio genome 240 vrsta sisara, od puha do delfina. Naučnici koji su istraživali podatke otkrili su da je gotovo 11% našeg genoma identično genomu gotovo svih drugih vrsta. Većina tih gena reguliše aktivnost drugih gena.
Konzorcij Zoonomia uključuje više od 150 naučnika i 30 istraživačkih timova iz cijelog svijeta. Istraživači traže sličnosti i razlike u genomima različitih vrsta. Pretpostavili su da ako su određeni segmenti genoma slični - i ostali su takvi kroz desetke miliona godina među vrstama - ti segmenti mora da imaju važnu funkciju za ove životinje. U jednoj analizi tim je upotrijebio ovaj koncept kako bi procijenio da je najmanje 10,7% ljudskog genoma identično genomima gotovo svih vrsta koje su istraživači proučavali.
DNK za projekt Zoonomia došao je od živih i mrtvih životinja, uključujući ostatke sibirskog haskija Balto. Pas za sanjke hvaljen je jer je 1925. dostavio antitoksin protiv difterije koji je spasio život u udaljeni gradić na Aljasci. Utvrđeno je da je Baltov genom raznolikiji - i na kraju zdraviji - od genoma većine današnjih pasmina pasa.
Projekt Zoonomia pomaže u određivanju gena odgovornih za veličinu životinjskog mozga i bolesti kod ljudi. U projektu su sekvencirane 52 vrste ugroženih sisara.